Kako da zapocnem ovaj post? Hm... Pa evo ovako cu probati:
Cesto ljudima pada samopouzdanje, pogotovo mladima, tinejderima. Zasto je to tako?
Pa, najvjerojatnije, rekli bi odrasli, da je to zbog svega kroz sto mi tinejderi prolazimo.
Ali da li oni zapravo znaju kroz sto mi to prolazimo?
Da, ima tu i srece i tuge. Najcesce smo osjetljivi. Cesto nas prijatelji razocaraju, ostave na cjedilu.
To nas pogada, to nas boli.
Ali jos vise boli kad nemamo prijatelja.
I kakve veze prijatelji imaju sa samopouzdanjem? Zapravo, su te dvije teme dosta povezane.
Kao sto sam gore navela primjer da nas prijatelji razocaravaju, cesto razmisljamo onda zasto se to dogodilo.
I zakljucak bi kod mnogo tinejdera bio taj da misle kako su oni za sve krivi.
Pokusavaju se popraviti, pokusavaju biti ono sto nisu. Samo radi drugih.
I tako samopouzdanje pada... Kada se shvati u cemu je problem, tesko se to samopouzdanje vrati.
Jako tesko.
Ja si to zamisljam na ovaj nacin: nas zivot je poput brda po kojem se samopouzdanje krece. Lako silazi niz nizbrdicu, a tesko se vraca nazad do vrha...
Post je objavljen 25.01.2008. u 22:51 sati.