Sociologija je najvaznija od svih znanosti. Sve odredjuje, nase osjecaje, nase ponasanje, nase motive, sve je to uvjetovano drustvom, drustvenim pravilima, nepisanim zakonima i obicajima. Uporiste za ovu svoju tvrdnju pokusat cu ovdje razloziti.
Prvo, smatram da je daleko bitnije drustvo i mjesto gdje covjek zivi, nego njegovo podrijetlo, nacionalno ili vjersko. Recimo ako netko zivi sam (obitelj) u zajednici razlicitih socioloskih odrednica, polako ce se asimilirati i poput kameleona stopiti s okolinom. Ako je pak mala zajednica (vise obitelji) unutar jedne vece a razlicite zajednice, onda oni imaju puno vecu sansu opstati te zadrzati svoje obicaje. Nitko ne moze zivjeti sam, covjek je prije svega drustveno bice, i ravna se po tom drustvu svjesno ili nesvjesno, rado ili nerado.
Drugo, zelja mladog covjeka za uklapanjem u drustvo moze biti toliko jaka da je spreman prodati sve, svoje ideale, pa i svoje zdravlje i prepustiti se cak i ovisnosti ako drustvo to odobrava odnosno vrednuje i drzi visoko u svojem sustavu vrijednosti. Sukob s roditeljima, uciteljima, sve ce to podnijeti radi drustva. To kasnije moze izgledati lose, ocajno, ali sve sto covjek cini u zivotu cini zato jer mu se cini da je to najbolji izbor u datom trenutku. Uostalom, jedan francuski psihoanaliticar imenom Ignace Lepp smatra da je u adolescentskim godinama bolji izbor i lose drustvo nego biti sam.
Trece, brak je drustvena institucija i to mu je po meni najvazija komponenta. Americki sociolog Robert B. Cialdini radio je eksperimete da bi dokazao koliko ljudima znaci javno se na nesto obvezati. Na primjer, skupinu ljudi nagovorio je da potpisu izjavu da ce slijedecih godinu dana stedjeti na grijanju i da ce njihova izjava biti objavljena u lokalnim novinama. Iako oni nisu znali da ce to netko mjeriti, rezultati su pokazali da su se svi drzali onoga na sto su se javno obvezali. Analogno, divlji brak moze se ciniti ekvivalentnim zakonitom, ali on to nije. Pitam se zasto u crnim kronikama uz par koji je protagonist tragedije cesto navodi atribut 'nevjencan' ?
Ima jos toga, uglavnom sociologija je prije psihologije, i svega drugog. Nitko nije otok, i htio ne htio vlada se po zakonima drustva.
Cetvrto, u klasno mijesanom drustvu osjecaji koji se generiraju i ponasanja koja oni kreiraju iskljucivo su motivirani vaznoscu koju pridajemo misljenju druge klase. NIze klase obicno izruguju i ismijavaju pripadnike vise klase, jer su im ovi neshvatljivi i neuhvatljivi, neprotumacivi i jednostavno se ne uklapaju u njihov vrijednosni sustav. To je uvijek tako bilo i uvijek ce tako biti. Razliku cini tko cemu pridaje ili ne pridaje vaznosti. Znaci klasne razlike nuzno dovode do tenzije, napetosti koja se mora isprazniti. Ali kakav ce biti rezultat toga ovisi o osobnoj psihologiji promatranih sudionika. Sociologija je opet prva, a onda psihologija odlucuje sto se dalje dogadja i do cega dovodi.
Post je objavljen 25.01.2008. u 10:46 sati.