u noci prije mrtvog casa
zmije u liscu suhom, gmizu...
strahuju od koraka njegovih,
podmuklih usporenih teskih
na njemu oziljci, od pete do cela
pod njim grob, isklesani natpis zaboravljene...
u svojoj nesreci, sad usamljen stoji
dok budno oko gleda ga
dok plitka, plitka tisina
vodom ukrocenom divlja...
spram njeg vrijeme ce stat
ispucane kosti popucat ce,
likvidacija vlasnika,
gospodara zivota,
prije ili kasnije
doci ce...
1980
Post je objavljen 24.01.2008. u 04:22 sati.