( Nisam previše upoznata pa mi ne zamjerite ako što krivo napišem.. )
U kratko vremena imah nekoliko puta priliku razgovarati sa nekoliko osoba na temu tih karizmatskih pokreta i sličnog.
Ne, nisam ni neki veliki flegmatik što se toga tiče, jer Bogu je sve moguće, pa zašto ne bi i na taj način djelovao. Ali opet, nije ni da me sve to previše oduševljava..
Jedna od tih osoba s kojom sam nedavno razgovarala pripadnica je jedne takve zajednice. Kako kaže, ona 'govori u jezicima', 'padala je u Duhu' i tko zna što još.
Ova druga pak kad god stigne odlazi na te karizmatske seminare, nisu joj zanimljive i kaže da uvijek prazna izlazi iz crkve nakon "obične" mise na Trsatu, jer nije njoj to to..
Treća pak osoba je uistinu vjeri prišla baš zbog tih karizmatskih susreta, polaganja ruku, molitava ali sada je sve to prešlu u neki fanatizam. Odlazi po cijeloj Europi kako bi sudejlovao na tim susretima, ima doma na brdo kazeta sa snimljenim susretima, neke čak i ne želi pokazati jer kaže da su to kao neki tajni iscjeliteljski susreti i nisu za svačije oči..
Ma sve pet, i Bogu hvala da se ljudi pronađu u Crkvi :-)! Bogu hvala što je tako domišljat i što na sve načine privlači ljude k sebi, daruje im se! Ali iz svih tih, a i nekih drugih razgovora se full osjetih manje vrijednom! Jer oni su osjetili i ovo i ono. Oni imaju ovaj i onaj dar. Nekako, kao da su mi natuknuli, pa sam iz svih tih njihovih opisivanja iščitavala, ono, da su oni koju stepenicu više! Da imaju prilike, bar na tim seminarima ili po tim darovima, biti bliže Bogu! Da su oni ti koji su na neki način izabrani, a ja i ostali ''obični'' ljudi koji se trude vjerovati, pomalo i zapostavljeni...
ma dobro..
možda se samo javlja neka moja ljubomora...
znatiželja...
"Kao košuta što za vodom žudi, žudim za tobom ja.
Samo ti čežnja srca si moga. Tebe slavim ja!
Kao pustinja koja oblak čeka, čekam te, Bože, ja
Samo ti znas ispunit' srce moje. Tebe trazim ja!"
Post je objavljen 22.01.2008. u 11:22 sati.