Da netko sretniji..jel ja ocito ti nisam..
Po tko zna koji puta slušam pjesmu koja me podsjeca na njega i niz obraz mi pada suza..jednostavo ne vjerujem da mi se to događa..opet..opet je nešto stalo na put mojoj sreci..opet sam ostala sama sa svojim pjesmam i suzama..
Kao što i svi znate u prošlom postu sam napisala da dolazi..ali dragi moje ipak ne dolazi..javio mi se u nedjelju..poslao mi je mail..rekao da ne dolazi da mi je taj organizator nešto krivo rekao..jel on niej pozvan i ne zna za nikakav dolazak u hrvatsku...ubilo me to..opet..i opet..sam se bezveze radovala,nadala..zamišljala taj dan..i onda kao hladan tuš..njegov mail..u kojem mi to kaže i još mi se ispricava što ne dolazi..i još mi se ispricava što je jako zauzet ovih dana..
Život mi polako propada..osjecam da sam osuđena da stalno patim na necim što nikad necu imat..osjecam da ponovno stojim na mjestu..cak i da polako tonem..jel šta god da krenem ne ide mi od ruke..a zašto..to ni sama ne znam..kao da netko stalno sprijecava tu srecu..kao da me netko toliko ne voli i ne želi da budem sretna..a zašto..cime sam ja to zaslužila..da su svi oko mene sretni a jedino ja tonem iz dana u dan..
I svaki puta se nadam jel nada umire posljednja..ali ocito da moram odustat od svega(a ne želim to) jel ocitno nije moguce da budemo zajedno..nešto nam ne da..sinoc sam u gledala slike od njega koje ima i razmišljala trebam ih li pocet brisat ili ih ostavit..ne znam..ludim..sve me podsjeca na njega..svaka pjesma..ali baš sve..u glavi mi je 0-24 ali nešto nam ne da..nešto se urotilo protiv mene..
Iako je vecini vas bilo cudno kako mogu voljet netkoga koji je tako daleko i nekoga s kim nikad nisam bila..ali ocito je moguce..
Opet se povlacim u sebe..ne dozvoljavam nikome da mi priđe..dane provodim zatvorena i slušajuci pjesme koje me podsjecaju na njega..i to me boli..jako..ne mogu vam ni opisat kako se osjecam..jel ni sama sebi ne mogu opisat kako se osjecam..
Odgovorila sam mu na taj mail..i skupila sam hrabrosti i rekla mu da mi je prirastao srcu i da mi jako fali kad se cujemo..ali opet znam da cu morat cekat tjedan dana da mi odg jel je jadan prezaposlen..ali ipak i dalje cekam taj odgovor..a i u glavi vodim dvojbu..trebam li mu više slati mail..trebam li se truditi oko njega..hoce li ikad biti moguce da ja i on budemo zajendo i sretni..pocinjem sumnjati u to..jel želim da budemo sretni i ja i on..ali ja ocito nisma..a ako ja vec nisam pa neka on onda bude sretan s nekim tko je sretniji..a takva osoba sigurno postoji na svijetu..
Ne znam kako cu dalje..kako cu leci veceras u krevet i ne mislit na dan kad cemo se sresti..ne znam..
Pocela sam nešto razmišljat danas..zaslužujem li ja njega uopce..zaslužuejm li ja biti sretna,biti voljena,biti najsretnija osoba na svijetu..ne znam..po svemu ovom što je do sad bilo mislim da ne zaslužujem to..jel sve ide protiv mene..ništa niej na mojoj strani..pa cak ni sreca..
Ne znam šta da radim..svaki put kad vidim sliku na mobu ili kompu sjetim se onog dana i onog najslađeg smiješka..onih slatkih ociju koje su me gledale satima..i onda se sjetim svega što me sprijecava da budem sretna..i jendostavno sam zbunjena..ne mogu vjerovat da se meni baš to dogodilo..baš meni..konacno nađem decka koji me nece iskoristit zbog mog izgleda..nađem netkoga tko ce mi pružiti nježnost i pažnju koju toliko dugo tražim i onda..jednostavno ne da mi nešto..nadam se da ce to nešto jednog dana nestati iz mog života i da konacno biti sretna jel patim, to ne želim..ne želim da opet se mucim i da mi nešto sprijecava moju srecu..
Imam osjecaj da slabim iz dana u dan sve mi je teže..sve mi je više potrebniji moj "romanticni" ..njegov osijeh,zagrlja,poljubac..ali ne znam hocu li to ikada u životu i imati..jel sreca me i ovaj puta zaobišla..
pusa od tužne izgubljene u ljubavi..
Post je objavljen 21.01.2008. u 17:56 sati.