Eh pa došao je polako i moj posljednji dan u Americi. Iako sam ovdje svega tri tjedna, osjećam se kao da putujem već mjesecima. I žao mi je što napuštam Ameriku jer se ovdje zaista fenomenalno osjećam. Znam da će mi biti poprilično teško nakon američke organiziranosti aklimatizirati se na hrvatsku neorganiziranost, neučinkovitost i balkanizam.
Ne znam da li znate da Kennedyjevi potječu iz Bostona? Ja prije nego li sam počeo informirati se o ovom putovanju i čitati knjige moram priznati da nisam. Iznenadio sam se kad sam pročitao da se u Bostonu može razgledati rodna kuća Johna Fitzgeralda Kennedyja, a još više kad sam saznao da je ona u zimskim mjesecima zatvorena za posjetitelje. Ipak, da posjetitelji Bostona u zimskim mjesecima ne ostanu zakinuti za Kennedyja, otvoren je poseban muzej i knjižnica posvećeni 35. američkom predsjedniku. Doduše, Bogu iza nogu, ali odlučujem malo potegnuti kombinacijom metroa i autobusa do predgrađa predgrađa Bostona gdje je na samom ušću rijeke Charles u Atlantik izgrađen moderan muzej i knjižnica. Muzej na jako zanimljiv način preko puno audiovizualnog materijala, izvornih rekonstrukcija poznatih događaja te nebrojeno mnogo eksponenata prati život JFK-ja od njegovog rođenja i školskih dana, preko ulaska u politiku i njegovog izbora za 35. predsjednika Amerike 1961. godine, do onog nažalost poznatog atentata na njega u Dallasu 1963. godine. JFK je bio najmlađi i prvi katolički predsjednik u povijesti Sjedinjenih Američkih Država (Kennedyjevi su irskog porijekla). U istoj zgradi nalazi se i knjižnica Johna Fitzgeralda Kennedyja koja nije onaj tip knjižnice koji mi poznajemo, s mnogobrojnim knjigama svjetske književnosti, znanosti i slično, već je običaj u Americi da američki predsjednik, kada završi sa svojim mandatom, sve svoje dokumente i ostale spise napisane za vrijeme tog mandata pohrani u nekoj zgradi koja onda postaje predsjedničkom knjižnicom. Tako se npr. predsjednička knjižnica Franklina Delana Roosevelta nalazi u Hyde Parku NY, Dwighta Eisenhowera u Abileneu KS, Ronalda Reagana u Simi Valleyu CA, a Billa Clintona u Little Rocku AR.
Uskačem u vlak na crvenoj liniji metroa koji me vozi preko rijeke Charles direktno u Cambridge, mjesto koje još uvijek ima službeni status posebnog grada, ali zbog sve više rastućeg Bostona polako se pretvario u predgrađe Bostona. Ovdje nailazim na dragulj Bostona i možda čitave Amerike – sveučilište Harvard. Osnovan 1636. godine, Harvard je najstarija institucija visokog obrazovanja u SAD-u. Tada se jednostavno zvao «Novi koledž», ali nakon što je 1638. godine bogataš John Harvard darovao novac sveučilištu, ono nosi njegovo ime. Usporedbe radi, naše Zagrebačko sveučilište osnovano je 1669. godine. Dolazim baš na vrijeme da se ubacim u besplatni razgled Harvarda u 14:00 sati. Djevojka iz Oklahome, inače i sama studentica na posljednjoj godini Harvarda, sat vremena nas vodi po sveučilištu i pokazuje nam one ciglene zgrade obrasle bršljanom čije smo fotografije svi barem jednom u životu vidjeli. Razgled je uglavnom izvana, ali ipak nas uspjeva ugurati nabrzak i u studentsku menzu koju (da ne izbediram naše studente) radije neću uspoređivati s našima. «Oklahomka» nam također govori da po semestru na Harvardu student ima samo četiri predmeta za odslušati, a koji će to biti predmeti, sam odabire. Također, ako nema studija koji ti odgovara, možeš u dogovoru s profesorima sam kreirati svoj vlastiti studij. Kaže da je jedan njezin koleg to i učinio. Nakon razgleda još se malo šećem po Cambridgeu i uživam u njegovoj pozitivnoj atmosferi. Mladih ljudi na svakom koraku, puno kafića, fast foodova i restorana raznih kuhinja i posve prihvatljivih cijena (ipak je ovo jedan studentski grad), kiosci s novinama iz čitavog svijeta...
Prije nego li se vratim u hostel po stvari i krenem prema aerodromu, odlučujem predahnuti u «Kafiću uzdravlje». Cheers je pub koji je inspirirao istoimenu američku seriju iz 80-tih s Woody Harrelsonom, Kirstie Alley, Tedom Dansonom i Kelsey Grammerom u glavnim ulogama. Dok je izvana identičan onome na televiziji, iznutra je Cheers posve drugačiji, ali nema veze. Naručujem nekakvo zimsko pivo sa začinima i plaćam ga čak 6 dolara, ali nisam svaki dan u «Kafiću uzdravlje» pa odlučujem uopće ne razmišljati o novcima. Do mene za šankom neki pedesetgodišnjak s kojim započinjem priču. Takvi su Amerikanci. Uvijek otvoreni za prijateljski razgovor, čak i sa potpunim strancem. Čuo je za Hrvatsku (iako je smjestiti na zemljopisnoj karti baš i ne zna) i opet sam prvi Hrvat kojeg je u životu upoznao. I tako mi pričamo o životu u Hrvatskoj pa mom putovanju po Americi i onda me iznenađuje pitanje: «I što misliš o američkoj politici? Kako u Hrvatskoj ljudi gledaju na Ameriku?». Pokušavam se izvući smjehom i zezancijom, ali ne prolazi. Kaže mi: «Ne brini. Ja sam uvijek otvoren za sva mišljenja.». U neodumici sam. Da li da pokušam promijeniti temu ili da krenem hodati po veoma skliskom terenu. Ne znam da li je ovaj «Buševac» ili nije. Odlučujem malo ispipati teren pa samo lagano mu dajem do znanja da Amerika zbog Busha i njegovih ratova ne kotira dobro u Europi. Kad je na to malo zarežao, shvatio sam u kojem grmu leži zec. Odlučujem malo olabaviti i počinjem pričati kako mi je odlično u Americi i kako bih se želio vratiti i tako polako mijenjam temu. S «Buševcima» je bolje ne zezati se... Možda je i ovaj lud poput svog predsjednika.
Uzimam stvari u hostelu, sjedam na metro i pola sata kasnije sam već na bostonskom aerodromu Logan. Pokušavam se čekirati na Swissov let za Zurich, ali ne ide iz prve jer imam previše prtljage. Pa mogla bi me i pustiti službenica na šalteru, ali neće. Ipak imam skoro 4 kile viška! Vadim iz kofera neke knjige i časopise, stavljam ih u ručnu prtljagu i na kraju ipak prolazim s 24 kile (dozvoljeno 23).
Logan je maleni aerodrom i jedan od najdosadniji na kojem sam u životu bio. Pubovi, restorani i trgovine na terminalu s kojeg kreće moj avion mogu se izbrojiti na prste jedne ruke. Već nakon pola sata hvata me nevjerovatna dosada, ali pri ruci imam svog američkog prijatelja (ime mu je iPod) pa u društvu s njim kratim vrijeme.
FOTOGRAFIJE HARVARDA
Post je objavljen 19.12.2007. u 06:24 sati.