Da uperim sanjam rapir u razdrljene tuđe prsi: au milieu de bois čistini, u studenu rumen zore.
Je'l drznu se nije važno, za uvrede malo marim, da končam još marim manje: dosade konop guši.
Živjet' još neću mnogo; smradom mi drob već truli, sifilična steže bol - ćelav doskora bit ću.
Dvoboje zato biram i ištem ih svake noći: k'o poljupce kletve tražim, budale ja nagle volim.
Da mrijet ću doskora znadem, bolji će jednom doći - možda ni to neg' tek veći bjegunac od praznog života.
Da mrijet ću doskora znadem no jutros to ipak nije: u znoju moj suparnik stoji - u očima gledam mu kraj.
Post je objavljen 21.01.2008. u 00:38 sati.