Marketing
***zAuViJeK***
počelo je to davno
...a možemo tako reć bila sam glupa...ponašala sam se djetinjasto i razmaženo...i još usput upoznala njega...lika s predivnim osmjehom...lika kojeg sam željela samo promatrati...i vazda mi se činilo kao da svi pričaju o njemu,a zapravo ga nitko nije spominjao...osim mene....al možemo tako reć-prošlo me...i sviđali su mi se drugi ljudi...al nitko kao on...i vazda bi se na kraju vratila na prvog,zbog kojeg zapravo i pišem ovaj post...vazda kad bi zaboravila na sve,njega nisam mogla zaboravit...jednostavno ne!imao je nešto posebno...nešto što nitko nema...još uvijek ima to nešto...neznam što....al to nešto me ubija...svaki put kad ga vidim,dođe mi da mu priznam sve...al ipak ne...zašto da mu priznam?al jednostavno...prije sam mogla reć da mi se sviđa....al sad mogu reč da ga volim...više nisam djetinjasta i razmažena...al još uvijek sam glupa i neshvačam kako ga još uvijek mogu voljeti...pa prošlo je toliko godina...zašto baš ja volim baš njega?al baš njega?al opet...od prvog dana ga volim...i voljet ču ga vječno...
Post je objavljen 20.01.2008. u 18:16 sati.