(1993.)
iznad krovova grada koji prokišnjava
krijem se na periferiji iz prošlosti
nad bezličnim nijansama sivila
koje samo snijeg pokušava prekriti
na peronima posljednjih postaja
izgubljeni vlakovi koje ne čeka nitko
i slomljene dame bez imalo sjaja
koje uzimaju ono što je još ostalo
ne traže ni utjehu, ni lažane izgovore
dok popravljaju dekolte kao oružje
u igri u kojoj se lažljivo bore
da bi što prije došle do predaje
još čekaju vlak koji im je obećan
koji će ih odvesti u neki bolji svijet
nesvjesne da sve to samo je san
jer ovaj je grad već odavno uklet
ispod krovova grada koji prokišnjava
tek gomila smeća i snijeg bez bjeline
nema ni tragova iza mojih koraka
sve je samo borba za malo topline
Post je objavljen 20.01.2008. u 11:33 sati.