Odlučila sam opisati jednu životnu situaciju koja mi je promijenila općenito shvaćanje svega... Dakle, prije toga događaja koji mi je promijenio život (ne u potpunosti, ali - na bolje - definitivno, jest) sam živjela život zanemarujući duhovne potrebe. Sve dok ne susredoh jednog duhovnog oca, jednu blagu, milostivu, krotku dušu. Dok sam mu povjeravala svoje probleme, pozorno me slušao. Ovako sam se osjećala nakon razgovora s duhovnikom; oslobođenom veriga; kao da sam ptica, ptica koja je bila u tijesnom kavezu, kojeg je davno prerasla... Pa se osjećala skučenom, sputanom... tužnom... Ali, naučila sam po riječima tog duhovnog oca prihvatiti životne datosti, naučila sam svoju dušu skromnosti... Naučila sam svoj život podrediti i višim ciljevima, a ne samo materijalnim... I što je najvažnije, naučila sam, nakon razgovora s duhovnikom - razlučivati bitno od nebitnoga. I... ne gledati na sitnice... ne mariti za male stvari (kako je u svojoj knjizi dao savjet Richard Carlson)... Kad sam otišla nakon razgovora s duhovnikom, počela sam živjeti ono što mi je on savjetovao.. Smirila sam svoje tenzije, postala miroljubivija, manje "čangrizava", snizila sam svoje kriterije... koji su bili o trenutnim, prolaznim, nevažnim stvarima. Ali, to što mi je sada manje važno, bilo mi je itekako važno... Sada sam, ptica kojoj je duhovna "ptica" pomogla vratiti dugo traženi mir...
Nemir je stanovao u mojoj duši, "čvor" mi se nalazio u želudcu, uvijek sam bila nervozna.... Sada ovo sve što sam opisala u prijašnjoj rečenici mi se događa, ali upravo suprotno, sve suprotno od onoga što mi se događalo prije susreta s duhovnikom... Možda ćeš, dragi čitatelju, pomisliti da je ovo fanatično, možda u tvojim očima, i previše "blesavo"... Možda ćeš pomisliti da samo filozifiram... Ne! Samo sam podijelila s tobom ono što mi se dogodilo... Ljubav Božja me dotakla... U stvari, Bog je uvijek bio uz mene, a ja sam ga bila zanemarivala, stavljala sa strane... Odlagala ga u "ladicu" u koju sam mislila zaviriti tek kada bi mi bilo potrebno... Ali... Ne! Mene je dobri Bog potražio, kao zalutalu pticu (neću pisati ovcu, jer o sebi pišem kao o ptici, ali, naravno znamo svi iz Biblije da je Dobri Pastir tražio zalutalu ovcu)...
I ja sam se vratila! Duša mi je sada zadovoljna... Hvala Ti, predobri Bože, što si usudio se pogledati, i dati milost ovoj ptici, da se vrati u tvoje jato....
A zašto ptica spominje čokoladicu u kljunu?! Zato jer je moj drugi nadimak Dorina, kao čokolada...Moje osobno ime je samo malčice drugačije...
Post je objavljen 19.01.2008. u 23:49 sati.