Marketing
Ed is Dead
Jel se meni samo čini ili su dani bloga prošli...ljudi, bar ovi iz grada, više ne pišu. Sad su svi na Facebooku, MySpaceu i sličnim internet novotarijama.
Iako sam i ja odnedavno postao dijelom te Facebook sfere te se već prilično udaljio od bloga, ipak smatram da je blog puno kvalitetnije net socijaliziranje. Za blog treba puno više truda. Ja se bojim da sam ja ispario, isušio, ostao bez volje... Proteklih par mjeseci iz straha nisam htio otvoriti blog. Zapravo, nije to bio strah, već zapravo.... sram. Sram što više ne pišem.
Samo želim znati gdje mi je nestala ona volja od prije dvije godine dana kad sam objavljivao post svako 3 dana. Gdje je nestalo ono vrijeme kada sam se iz petnih žila trudio smisliti temu za post. Ili pak vrijeme dok sam satima namještao 'savršenu' kombinaciju boja skina. Ne znam...puca me neka nostalgija kad vidim ovaj blog. A ubija me u pojam što je zadnji datum tamo negdje od prije 5 mjeseci.
Nevjerojatno je kako ovi internet hirovi tako brzo prođu. Koliko je samo foruma došlo i prošlo u mom životu. Ljudi s neta koje poslije više nikad nisam čuo...
Uglavnom, da okončamo ovo cmizdrenje... ne, neću prestati pisati blog. Nadam se da ću uskoro objaviti neki pravi post. Ne zbog drugih već zbog sebe. Uz blog me veže puno sjećanja koja želim održati živim. Eto, ako ništa bar završavam u pozitivnom tonu.
Cya later.
Aligater.
Post je objavljen 19.01.2008. u 04:55 sati.