Hm..?! Ovo nije još jedna usputna stranica moga života, ovo je razdoblje života jedne osobe koja meni i previše znači, razdoblje života koje će na njoj ostaviti vječni trag.
Hm..?! Toliko puta smo razgovarale o tome, činila mi se tako tužnom, iako to nije pokazivala. Danas sam pročitala nešto što me jako rastužilo, nešto u vezi nje i rasplakala se. Iznijela je sve svoje osjećaje, od ljubavi do mržnje. Najžalosnije je što s tolikim pesimizmom gleda oko sebe, što joj se osmijeh pretvara u bolnu grimasu. Razmišljala je o osobi koja joj i previše znači, koju voli više od sebe. Čula je nešto u što nije željela povjerovati. Svijet joj se srušio, nije znala što je istina, a što laž. Zaslužila je biti sretna, i tako sam joj htjela pomoći, no nisam našla prave riječi. Žao mi je, volim ju i svaka njena suza me boli, njen beživotan pogled, usiljeni osmijeh. Rekla je toliko toga, možda nije trebala, ljuta je, razočarana, povrijeđena. Žao mi je, ne znam kako bih opisala ovakvu bol. Na neki način ju razumijem, samo ne mogu se zamisliti u takvoj situaciji. Osoba koju voli, koja joj je oduvijek bila uzor, pala je u njenim očima. Te osobe više nema, nema vremena za ispravljanje pogrešaka, uspomene blijede, i ostavljaju svoje ružne strane. Ne bi trebalo tako biti, pokušavam ju uvjeriti u to da je ona jedinstvena osoba, posebna na svoj način i da mi njen osmijeh treba, da ju želim vidjeti sretnu, da se mora potruditi, najviše zbog sebe, no ona kao da me ne čuje ili ne želi čuti. Potrebno joj je ohrabrenje, utjeha, i uvijek sam uz nju… Samo želim da bude sretna i ne tražim previše. Znam da je to ponekad teško, znam to predobro, ali želim da ona osjeti ljubav koju joj svi neizmjerno pružamo, da osjeti toplinu, ohrabrenje. Postat će ona stara, nasmijana i vesela, samo kada…?! Ova situacija ju uništava, a ja se osjećam užasno jer joj jednostavno ne mogu pomoći koliko god se trudila…
hm..?! Malo osoba će ovo shvatiti, no nema veze...
Ljubavi, uvijek sam uz tebe, to znaš... Volim te!
Post je objavljen 18.01.2008. u 23:23 sati.