Kako se može znati djeluje li čovjek s nepouzdanjem u sebe i s pouzdanjem u Boga
Ponekad će se pričiniti preuzetnome sluzi da je postigao nepouzdanje u sebe i pouzdanje u Boga, ali nije tako. To će ti jasno posvjedočiti učinak koji u tebi proizvede posrtaj.
Ako se ti dakle, kada padneš, uznemiriš, ražalostiš i počneš očajavati da nećeš napredovati u dobru, znak je to da se pouzdaješ u sebe, a ne u Boga. I ako su tvoje zdvajanje i žalost veliki, mnogo si se pouzdavao u sebe, a malo u Boga. Doista, onaj tko se velikim dijelom ne pouzdaje u sebe, a pouzdaje u Boga, kada posrne, ne čudi se, ne žalosti se niti tuži, znajući da mu se je to dogodilo po njegovoj slabosti i malom pouzdanju u Boga. Što se manje ufa u sebe, to se poniznije uzda u Boga te mrzeći iznad svega grijeh i neuredne strasti, uzrok posrtaja, s velikom boli zbog uvrede Bogu, ali tih i smiren, s još većom hrabrošću i odlučnošću nastavlja poduzeti pothvat i progoni svoje neprijatelje sve do smrti.
Htio bih da ove stvari dobro razmotre određene osobe koje se nazivaju duhovnima. Kada upadnu u kakav grijeh, ne mogu niti se žele smiriti. Ponekad, više da se oslobode tjeskobe i uznemirenosti uzrokovanih više ljubavlju prema sebi nego prema drugome, nastoje što prije doći do duhovnika kojemu bi trebali poglavito ići kako bi se oprali od mrlje grijeha i osnažili se protiv njega sakramentom presvete euharistije.