Napunio sam jutros natašte
čašu hladne vode iz slavine.
Voda je smrdjela.
Voda je imala okus po građevinskim radovima.
Osim nekolicini ljudi,
jedino čemu sam se radovao pri povratku iz krasnih zemalja,
gdje se krasno gleda, sluša, jede i pješači,
gdje se sanja na drugom jeziku i
gdje besplatna voda mami srdobolju
jest
stati pod hladan tuš, i piti.
Uskoro se možda, osim nekolicini ljudi,
povratku neću odviše radovati.
***
Pogledao sam posljedne minute "Zvjezdanih staza".
SF me ne zanima
Ne zanimaju me ni "Zvjezdane staze".
Volim, međutim, epizode iz 'holodeka'.
Današnja, bila mi je u djetinjstvu najmilija.
Chandlerovski noir
Rebrasti Los Angeles četrdeset i neke iza
žaluzina detektivskog ureda
Tenor saksofon,
Prvo lice jednine,
Perfekt.
Široki obodi, širi reveri,
kratke, mangupske replike.
Hitam u malom crvenom automobilu,
skačem kroz
magle Kineske četvrti.
Radioprijemnik
se razbuđuje,
Eter ječi od zimzelenih napjeva.
...
„Dajte mi Memphis Tennessee!“,
zapomaže mladi Johnny Rivers
u trenutku dok izbijam
Do sočnog zida nasipa.
Ono čobansko u meni
odjednom ushićuje se što je pronašlo vodu,
što jutros vozi uz rijeku.
Okrećem sumanuto kolo.
Dvaput po tri udarca bubnja uznose moment
My cue.
Drapam glas u zoru:
The night we met I knew I needed you so
and if I had the chance I'd never let you go.
So won't you say you love me,
I'll make you so proud of me.
We'll make 'em turn their heads every place we go.
So won't you, please, be my be my
be my little baby
Say you'll be my darlin',
be my baby now VOOAAAAHAHAHAH!