Marketing
Khm... pimpek
Blah, blah, da oke.
Sad sam stara, idemo dalje.
Sjetili su se ljudi koji su bili nagovoreni najvjerojatnije, ali oke.
Keks se nije sjetila.
Majka je izjavila: " Ne želim da te unište cigarete i alkohol"
Gledala sam ju tupo, kao i uvijek kad pokušavam ne umrijeti od smjeha i rekla s velikim naporom: " Majko, ja ne puštim"
Nisam se nažalost mogla nikad u potpunosti riješiti onog pogleda u lijevu stranu koji se uvijek nesvjesno dogodi tijekom laganja.
Izgleda da je čak i ona to shvatila. Kako neobično.
- " Ukinut ću ti džeparac"
Kako kul.
Izgleda da joj ponestaje kreativnosti.
Sjedila sam u busu i trpila pjevanje pijanih maloljetnika.
Kreker je još uvijek bila u Francuskoj u to vrijeme, i moj se krug prijatelja drastično smanjivao iz dana u dan. Moj noćni odlazak doma bio je neopisivo usamljen.
Uglavom.
Sjedila sam u busu i trpila pjevanje pijanih maloljetnika.
O javoru ili sličnom drvu.
Pokušavala sam slušati Emilie, ali je netko otvorio prozor i kosa je neprestano letjela uokolo, pa sam se morala boriti s njom.
Dok je rat trajao, osoba do mene, s očitim alkoholnim problemom pokušala mi je ukrasti slušalice i s njima i moju najdražu glazbu.
Naravno da sam se žalila, iako sve to nije imalo baš nekog efekta jer me nekoliko minuta prije zbunjeno pitao: "još uvijek proizvode tako male ljude?"
Super...
Nakon nekoliko minuta neprestanog ponavljanja rečenice " ne to je moje, moja glazba, moje, moje", čovjek je odustao, počeo se smijati, i nastavio s tim cijelim putem.
Mrzim ljude.
Kako mogu biti tako grozni u pijanom stanju? Ja pijana grlim ljude, i drveće i svakakve stambene objekte. Ne pokušavam krasti stvari osim, oke, nekih koje jako svjetlucaju ili imaju šljokice koje mrzim.
To se mora uzeti i uništiti.
Oke, još uvijek koristim ono "gospodine" u svakodnevnom govoru. Nisam kriva, jednostavno je jače od mene.
U ponedjeljak sam bila s krekerom u kinu, i izmislile smo 3 riječi koje već postoje ali ih nitko ne koristi.
Oke, shvaćam da onda zapravo nisu naši izumi, ali koga briga. Ionako cijeli život precijenjujemo vlastitu egzistenciju i intelekt.
Film je bio kul, za razliku od ostalih filmova na koje tjeram ljude.
Dvorana je bila poluprazna, i nije bilo puno djece. Da kasnije nismo umirale od bolova i pokušavale dobiti bulimiju, bilo bi savršeno.
Iako još uvijek ne vjerujem da je nestao pepsi. Oke, pepsi je bio, onak, najbolja stvar koja se dogodila cinestaru.
Ali neee... Zašto oni to nebi zamijenili sa kokakolom koja je užasno gej i grozna?
Zašto ne? Oke, barem su nabavili papirnate čaše. I slamke koje su većinom roze pa moraš jako paziti da tu boju ne dotakneš dok se boriš za žutu ili zelenu. Čak i plavu.
Ljubičastu mogu samo sanjati.
Poslje kina imali smo dileme između odlaska na hitnu, odlaska doma, gledanja još jednog filma ili alkoholiziranja.
Pogodite 
Odlučile smo opet pratiti ljude jer je to jedino što je zapravo imalo smisla.
Odabrale smo osobu koja je izgledala kao da će nastaviti pješice tih tri stanice, i krenule u stilu likova iz crno bijelih filmova o mafijašima.
Bilo je zabavno. Prvih nekoliko minuta.
Rugale smo se smješnim ljudima izbjegavajući ogledala. Sigurnije je...
Ponekad smo takvi kreteni. Bez ovog ponekad.
Molim vas da ignorirajte moje prevelike gramatičke pogreške. Ne znam koji mi je.
Popravit ću post kad mi se vrati normalnost. Nekako ju izgubiš od prevelike temperature.
Oke, to je zapravo polulaž, jer nikad nisam imala sposobnost pisanja u duhu hrvatskog jezika...
Idem sad.
Odjava
Post je objavljen 17.01.2008. u 13:18 sati.