Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Excedo inferi (4. ep. : III.)

Image Hosted by ImageShack.us



Mogući nepoznati pojam:

pentagram (izvor Wikipedija) – to je zvijezda nacrtana sa pet ukriženih linija. Riječ dolazi od grčke riječi pentagrammon što ugrubo znači 'pet crta'. Pentagrami su se simbolično koristili u staroj Grčkoj i Babilonu. Pentagram se povezuje sa magijom i mnogi ljudi koji prakticiraju neopaganske religije nose nakit sa tim simbolom (tu četiri kraka simboliziraju četiri prirodna elementa dok peti krak predstavlja duh ili dušu. Tako pentagram predstavlja ravnotežu ili cjelovitost). Kršćani su nekad koristili pentagram kao simbol pet Isusovih rana. Također ima i vezu sa slobodnim zidarima. Opširnije pogledajte u Wikipediji - ima zaista zanimljivu povijest...


Excedo inferi
by Philip S.

4. ep. : Čudovišta poput tebe i mene



7. dio

Xander je probudio kad mu se oštra bol u uhu probila do svijesti i naglo se uspravio u sjedeći položaj. Još je bio u slijepoj uličici u kojoj je zapeo sa Amy i bio je sam. Sam osim štakora koji mu je izgleda počeo grickati ušku.

Trebalo mu je par trenutaka da se sabere, onda je opet pogledao štakora koji je sjedio na tlu ni pola metra od njega i znatiželjno ga gledao. Amy je izvela neku čaroliju prije nego se onesvijestio, čuo je da zaziva Hekatu. Zadnji put je to čuo kad je pretvorila Buffy u štakora na jedno popodne.

«Poznajem li te?» Štakor je pomaknuo brkovima, ali mu predvidljivo nije odgovorio. Gledajući oko sebe primjetio je odjeću u blizini. Bila u hrpi kao da je onaj tko je bio u njoj iznenada nestao. Ili se smanjio.

Ustajući na klecave noge približio se i bolje pogledao odjeću. Bila je to muška odjeća. Na trenutak je mislio da se Amy pretvorila u štakora da pobjegne, ali izgleda da se pokušala obraniti tom magijom.

«Pa ako prije nisu bili sigurni jesi li vještica...,» promrmljao je ne osjećajući se baš duhovito. Sve je pošlo krivo noćas i kako god okrenuo on je bio odgovoran. On je uvjerio Amy da izvede tu glupu čaroliju i sada...

«O, Bože, Amy!»

Xander je počeo trčati ne znajući gdje da traži, samo znajući da je mora naći prije nego joj ti uplašeni, glupi ljudi nešto ne učine.

*
Gradonačelnik Richard Wilkins III. je klečio u sredini pentagrama i proučavao knjigu ispred sebe. To je bila jedna od rijetkih knjiga koje je katolička crkva sa pravom pokušala uništiti u srednjem vijeku i spalila je sve kopije osim te jedne ispred njega. Morao je skupo platiti da je dobije, ali je vrijedila zbog magija koje je sadržavala.

Uključujući magiju koja bi mu mogla pomoći da sredi taj nered.

Posegnuo je da okrene stranicu, ali onda zastao i omotao maramicu oko prstiju prije nego je dotaknuo zamrljane stare stranice. Krv mnogih ljudi je natopila te stranice i tko zna kakvi mikrobi su tu ostali.

*

Buffy i Willow su došli pred Amyinu kuću, Ubojica sa jakne otresajući pepeo vampira kojeg je sprašila. Stvor je pokušao napasti dvije 'bespomoćne' djevojke i otkrio da bi mu bilo bolje da je noćas ostao u krevetu. Buffy je pomalo željela da su to učinili i ona i Angel. Da, Angel i meki novi krevet su svakako bolje zvučali od ovoga. Šteta što nije imala izbora.

«Nadam se da je Amy doma,» rekla je zadihano Willow oslanjajući se na ogradu. «Mislim da više ne mogu ovako trčati...»

«Nije doma,» rekla je Buffy gledajući kuću.

«Kako...?»

«Nikoga ne mogu namirisati unutra.»

Willow ju je pogledala na to primjetivši njen gotovo sasvim vampirski izgled. Imala je blage nabore na čelu, oči su joj svjetlile, a takvi komentari je nisu nimalo umirivali.

Samo se nadala da nabori nisu trajni jer nije imala pojma kako bi to mogla sakriti.

«Odlično,» Willow je samo rekla prekidajući svoje misli. «Gdje bi mogla biti?»

«Ne znam za Amy,» rekla je Buffy, «ali prepoznajem jedan od mirisa. Xander je bio ovdje prije manje od sata.»

«Xander?» Willow se nešto sjetila.» Ne misliš valjda da je...»

«Što?»

«Sjećaš li se prošlog Valentinova? A, vjerojatno ne, tebi je to bilo davno, ali on i Amy su...»

«Sjećam se nešto,» Buffy ju je prekinula. «Je li bilo nešto u vezi ljubavne magije?»

«Xander je htio da Amy učini da ga Cordelia opet zavoli. Samo čarolija je podivljala i sve Sunnydaleske žene osim Cordelie su se zaljubile u njega. Uključujući i nas dvije.»

Prijateljice su se gledale jedan dugi trenutak.

«Deja vu?»

«Na Ždrijelu pakla ne postoji slučajnost,» rekla je Buffy. «Pogotovo ako je Xander umiješan. Jednog dana ćemo svi poginuti zbog tog glupog dečka.»

Buffy je zatvorila oči i duboko udahnula. «Xander je nedavno otišao s nekim. Nisam sigurna, ali kladim se da je drugi miris Amy. Mislim da ih mogu slijediti.»

Willow je uspjela zadržati neutralan izraz ne pokazujući koliko ju je plašilo svaki put kad bi Buffy izvela takvo nešto.

«Onda idemo?»

*

Xander je još bio prilično omamljen od udarca u lice, ali izgleda da nije bio dugo u nesvijesti. Kada je izašao iz uličice još je mogao vidjeti gomilu ljudi nešto dalje. Neki su nosili baklje, drugi su bili naoružani puškama i pištoljima. Bilo je čak par policajaca među njima.

Nije mogao vidjeti Amy, ali je pretpostavljao da bi ti ljudi mogli znati gdje je odvedena.

Pokušavajući biti neprimjetan Xander je dotrčao i pridružio se grupi. Izgleda da nikomu nije smetala njegova prisutnost dok je izgledao ljudski. Nakratko se zahvalio bogovima što kratka opsjednutost hijenom i magija koju je na Noć vještica izveo Ethan Rayne nisu ostavile vidljive posljedice na njemu.

Rulja je marširala prema maloj zgradi koju Xander prepoznao kao kapelicu, jednu od mnogih u Sunnydaleu. Zanimljivo, nitko nije primjećivao kako je čudno da tako mali grad ima toliko groblja i crkava svih vrsta, a samo jedan trgovački centar i noćni klub. Naravno nakon noćas možda će početi primjećivati.

U kapelici se Xander zamalo ukočio na mjestu jedva uspjevajući da ga ne sruše ljudi iza njega. Osim nekoliko muškaraca, žena i djece koji su se tu sklonili od meteža vani, velika skupina ljudi je okruživala nešto što je Xanderu bilo poznato samo sa satova povijesti kad je obraćao pažnju.

Lomača. U kompletu sa zabodenim dugim kolcima u sredini.

«Jeste li potpuno ludi?» netko je viknuo. Xander se uspio malo približiti kroz okupljene ljudi i ugledao dečka sa licem prekrivenog bodljama privezanog na jedan od kolaca.

Do njega je bila Amy, očito u nesvijesti, sa velikom masnicom na čelu.

«Uvijek smo sumnjali da nešto nije u redu u ovom gradu,» rekao je čovjek u svećeničkoj odori gledajući po okupljenom mnoštvu, «ali noćas smo dobili dokaz. Čudovišta koja su se skrivala među nama su razotkrivena i naša je sveta dužnost da izvršimo Božju volju nad njima.»

Ljudi su klicali dok je Xander očajnički pokušavao smisliti što učiniti. Imao je osjećaj da ne bi bilo pametno pokušati odgovoriti te ljude. Bili su previše uplašeni. Pogledao je dečka koji je bio vezan uz Amy i iznenađeno ga prepoznao. Nije se sjetio imena, ali vidio ga je u školi. Samo onda nije imao kaktus-lice.

O bože, ti ljudi će spaliti nedužne tinejđere dok su vani prava čudovišta lovila ljude po ulicama. Sve ovo je on bio kriv, sve zbog te glupe čarolije. Jesu li se zbog čarolije ljudi vratili u srednji vijek ili su samo bili toliko preplašeni da su izgubili razum? Nije znao, a to ionako sada nije bilo važno. Mora učiniti nešto. Bilo što.

«Ne znam, Peter,» jedan čovjek je rekao svećeniku. «Cura ne izgleda...»

«Pretvorila je Maca u štakora,» ubacio se drugi na što je Xander uzmaknuo dublje u gomilu da ga ne prepoznaju. «Samo je promrmljala nešto i pogodila ga nekakvim svjetlom. Ona je vražja vještica!»

Kratka iskra zdravog razuma se ugasila i svi su se okrenuli prema dvoje mladih sa ubojitim pogledima..

«Svi ste ludi,» zavikao je mladić. «Nisam vam ništa učinio! Ne znam zašto mi ovo radite!»

Nitko ga nije slušao. Xander je glasno progutao znajući da ponestaje vremena. Neki ljudi sa bakljama su stajali neugodno blizu lomače (kako su u kapelici tako brzo uspjeli postaviti lomaču?) i izgledalo je kao da se jedva čekaju igrati s vatrom. Tu je bilo bar sto ljudi iako se činilo da je samo dvadesetak zaista sposobno za borbu. S obzirom da su svi bili odrasli muškarci sa nekoliko pušaka dok je Xander bio sam i nenaoružan...

Mora biti nešto što može učiniti. Bilo što.

Svećenik je opet počeo govoriti, ali odmah ga je prekinuo netko tko je uzviknuo pokazujući prema vratima. Po drugi put u deset minuta Xander se gotovo sledio na mjestu kad je ugledao pridošlice.

«Oprostite što prekidamo,» Buffy je rekla, gledajući ih svjetlećim očima. Angel i Faith su joj stajali svako sa jedne strane izgledajući prilično bijesno. «Mislim da pokušavate spaliti našu prijateljicu.»


8. dio

Čim je vidjela unutrašnjost kapele, Buffy je bilo drago što se sjetila naći Angela i Faith prije nego je došla. Svi ti ljudi su bili samo obični ljudi, ali vidjela je koliko su preplašeni i ljutiti. Ljuti što je noćas uništeno njihovo blaženo neznanje, što su čudovišta odjednom na otvorenom umjesto na sigurnom u sjenama gdje ih mogu sretno ignorirati.

Bar dok im ne zarinu zube u vrat.

Nisu bili demoni, samo uplašeni ljudi. Što ih nije činilo manje opasnima pogotovo jer su bili naoružani i brojni.

«Još čudovišta,» netko je šapnuo.

«Ovo je kuća Gospodnja,» zavikao je čovjek obučen u svećeničku odoru. Došao je trčeći prema njima u ruci držeći križ pred sobom. «Niste dobrodošli ovdje.»

Buffy se namrštila sjećajući se kad je eksperimentirala sa križem prije tjedan dana. To je bilo još nešto što nije mogla provjeriti u paklu nakon što je izgubila svoj srebni križ - je li od promjena postala ranjiva na simbole ljudskih vjera. Ispalo je da je križ nije pekao, ali je kao i sunce izazivao nelagodu kao da nešto u njoj govori da se makne.

Međutim njena sestra Ubojica nije imala tih problema. Faith je prošla kraj nje sa zločestim osmjehom koji je bio zastrašujuća kombinacija sa svjetlećim očima. Zgrabila je križ iz svećenikove ruke.

«Volim križeve,» rekla je problijedjelom svećeniku. «Imaju toliko zanimljivih namjena.» Gurnula je križ u prednji dio hlača. Buffy je okrenula očima. To nije bio način da situaciju riješe bez nasilja.

«Čudovišta!» Svećenik je uzmaknuo od njih.

«Mi bar ne spaljujemo nevinu djecu na lomači,» Angel je zarežao na čovjeka na što je nekoliko ljudi uzmaklo par koraka.

Buffy je sa rubom oka vidjela Willow koja je ušla kroz sporedni ulaz. Sa rukama u džepovima da sakrije iskre izgledala je sasvim ljudski sve dok je nitko nije pozorno gledao u oči. Dok su svi gledali u njih počela se polako približavati lomači.

«Ovo nije vaš grad,» viknuo je čovjek sa puškom ipak se pobrinuvši da je iza nekoliko ljudi. «Nećemo dopustiti da nam oduzmete dom!»

«Baš si hrabar,» rekla je Buffy, njen glas gotovo oponašajući Angelovo režanje. «Skrivaš se ovdje i pokušavaš ozlijediti djecu dok vani divljaju prava čudovišta.»

Na trenutak su se dvije strane gledale ni jedna ne želeći napasti prva. Buffy i ostali nisu htjeli ozlijediti te prestrašene ljude, bar ne mnogo, dok su se ti ljudi bojali razljutiti čudovišta koja su ušla u njihovo utočište.

Klik repetirane puške je odjeknuo u tišini i odjednom su se svi pokrenuli. Buffy, Angel i Faith su skočili u raznim smjerovima kad je netko zapucao na njih i sačma je odnijela komad vrata ispred kojih su bili maloprije. Trenutak kasnije su bili u gomili dajući sve od sebe da onesposobe ljude bez da ih zaista ozlijede. Uzvici su ispunili kapelicu, uplašeni ljudi su počeli bježati prema izlazima.

Willow je bila blizu lomače kad je malo dalje ugledala Xandera. Na trenutak su im se oči srele, Willow gledajući svog starog prijatelja sa mješavinom zbunjenosti, ljutnje i tuge. Xander je uzvraćao pogled sa potresenim izrazom. Onda je trenutak prošao i Willow je skrenula pogled ostavljajući ga samog. Dio njenog srca je suosjećao sa prijateljem, ali potisla je to. Sada su ljudi trebali njenu pomoć i Xander nije bio jedan od njih.

Xander je nepomično gledao kako pokušava razvezati konopce oko Amy i mladića, gledao kako Buffy, Angel i Faith, svo troje izgledajući čudno i neljudski, riskiraju živote boreći se sa ruljom ljudi sasvim normalnog izgleda koji su planirali noćas spaliti nedužne tinejđere.

Onda se okrenuo i pobjegao.

*

Gradonačelnik je dovršio ritual i duboko uzdahnuo osjećajući kako magija ispunjava prostoriju šireći se vani prema gradu. Više desetljeća vježbanja crne magije mu je govorilo da je uspio. Magija koja je bačena na Sunnydale je bila jaka, ali ne na razini na kojoj je inače radio. Istina, iznenadila ga je, ali sada su posljedice popravljene. Bar za noćas.

Dižući se sa pentagrama napisao je kratku bilješku da netko obriše kredu sa poda prije nego sutra ljudi dođu na posao. Nakon što se provjerio u zrcalo i vidio ljudsko lice sjetio se da obavi poziv.

«Allane,» rekao je automatskoj sekretarici zamjeniku gradonačelnika, svog najbližeg suradnika. «Molim te dođi sutra čim prije do mene. Moramo srediti još neke stvari od noćašnje situacije.»

Pregledavši se još jednom da bude siguran da se nema mrlja krvi žrtve na odjelu i kravati zatvorio je vrata ureda i krenuo kući.

*

Začuo su skoro nečujni prasak i Buffy je osjetila promjenu u zraku kao da je nestao neki pritisak kojeg dotad nisu bili svjesni. Trenutak kasnije Angelovo lice se promjenilo natrag u ljudski izgled, očnjaci i nabori nestajući bez traga, oči se vraćajući u svoju prirodno tamno smeđu boju.

I Angel je pogledao u nju i ona je prešla rukama preko lica, odahnuvši kad je osjetila glatko čelo bez nabora.

«Hvala bogu,» izustila je.

«Izgleda da je čarolija prekinuta,» rekao je Angel gledajući oko sebe. I Faithine oči su ostale bez srebrnog sjaja. Ljudi oko njih su izgledali omamljeno, trepčući kao da se oporavljaju od jakog bljeska.

«Što radimo ovdje?» Buffy je pogledala zbunjenog čovjeka koji je to rekao. «Zašto sam u crkvi? Sa puškom?»

Svi su bili potpuno zbunjeni gledajući jedni druge za objašnjenje. Buffy je na trenutak htjela izmisliti neku priču, ali se zaustavila. Bez obzira jesu li se sjećali ili ne, ti ljudi su noćas tu pokušali ubiti nekoga. Neka se sami snađu.

Buffy i Angel su došli u prednji dio crkve baš kad je Willow uspjela osloboditi Amy i dečka koji je opet izgledao ljudski.

«Hvala vam! Hvala vam! Hvala,» dečko je mrmljao sa olakšanjem.

«Nema problema,» Faith mu se nasmješila. «Volimo ugoditi.»

«Amy?» Willow je držala plavokosu vješticu koja se tek sad počela buditi. Po modrici na njenom licu netko ju je dobro tresnuo. Polako je otvorila oči i ošamućeno pogledala oko sebe.

«Willow?» prepoznala je crvenokosu. «Što...?»

Utihnula je i oči su joj se raširile kad se sjetila svega. Xander. Magija. Ljudi koji su ih progonili. Kad se uspravila ugledala je Buffy iza Willow. Primjetila je da stoji uz tamnokosog muškaraca i da se drže za ruke. Mora da je to Angel.

«O bože!» opet je zatvorila oči nadajući se da će se probuditi iz noćne more.

«Amy, jesi li dobro?» To je bio Buffyin glas. Ona je pita nju je li dobro nakon svega što je učinila?

«Žao mi je,» prošaptala je. «Tako mi je žao.»

Buffy i Angel su se pogledali. Na putu prema kapelici Buffy je rekla njemu i Faith o sumnjama da su Xander i Amy nekako umiješani u ovo. Amyine riječi su to potvrdile. Angel se nejasno sjećao prošlog Valetinovog kad je Amyina magija uzrokovala čudne stvari (čak i za Sunnydale).

Samo što je ovaj put bilo i mrtvih.

«Žao mi je,» Amy je nastavila govoriti, suze tekući iz njenih čvrsto stisnutih očiju. Buffy je uzdahnula.

«Trebali bismo provjeriti situaciju vani,» rekla je Angelu i Faith. «Da budemo sigurni da je magija prestala u cijelom gradu i da su se čudovišta opet primirila.»

Svi su znali da to zadnje nije sigurno. Vampiri i demoni su možda izašli jer im je oduzeta maska, ali to nije značilo da neće nastaviti svoju noćnu zabavu sada kad se sve vratilo u normalu.

«Willow, možeš li Amy odvesti kući?» Buffy je pogledala prijateljicu koja je kimnula. Većina ljudi je već izašla iz kapelice, zbunjeni i trudeći se što brže doći kući. Što god je prekinulo Amyinu čaroliju, oduzelo im je i sjećanje ili ga bar zamutilo i sutra će vjerojatno većina misliti da je sve to bio samo ružan san.

Osim onih koji su poginuli.

«Trebali bismo i otići do Gilesa,» Angel je rekao kad su izašli vani. «Iako mi drago što je čarolija prekinuta moramo saznati zašto se to dogodilo. Sumnjam da nam je Bog učinio uslugu.»

Buffy je kimnula, ali zapravo ga nije slušala. Jedino na što je mogla misliti u tom trenutku je bilo lice koje je nakratko vidjela u gomili prije nego je vlasnik pobjegao. Lice osobe koja je bila kriva za svu tu zbrku.

Pomislila je na Xandera i zadrhtala od bijesa.


9. dio

«Onda čarolija je sasvim prekinuta?» Giles je razgovarao sa Buffy i Angelom dok se Faith zavalila u kauč i premetala programe na Gilesovom starom televizoru. Noć je bila konačno gotova i svi su bili prilično umorni.

«Izgleda tako,» rekao je Angel naslanjajući jednu ruku na Buffyino rame. «Ubili smo još nekoliko vampira i demona, ali čini se da se većina primirila i otišla sa otvorenog. Koliko sam mogao vidjeti svi su opet imali ljudska lica.»

«Dobro je,» Giles je promrmljao gledajući knjige koje su bile raširene po kauču i stolu. Cordelia je otišla čim je opasnost prošla govoreći da joj treba san za ljepotu. Oz koji više nije bio prekriven krznom je otišao potražiti Willow.

«Nadajmo se da sada kad imaju krinke kao inače neće opet napasti svi odjednom kao noćas.»

«Još ne znamo što je prekinulo čaroliju,» Buffy ga je podsjetila. «Sumnjam da je prestala sama od sebe.»

«Teško moguće,» složio se Giles. «A tu je i da su ljudi većinom zaboravili što se dogodilo što je više od uobičajenog ignoriranja.»

«Zašto se mi sjećamo?» Buffy ga je pogledala. «Mislim, razumijem da se sjećamo mi koji smo se pretvorili u čudovišta, ali kako uobičajeniji ljudi među nama nisu zaboravili?»

Giles je protrljao oči. «Mislim da smo svi podvrgnuti blagom obliku masovne hipnoze. Djelovalo je na većinu ljudi jer su htjeli zaboraviti što se dogodilo. Ne mogu im zamjeriti.»

«Onda, sjećamo se jer želimo?» Faith se okrenula prema njemu.

«Moguće je,» Giles s uzdahom sjeo na kauč. «Osim toga svi mi znamo iz prve ruke da je bačena čarolija, a da ne govorim da odavno znamo za čudovišta u Sunnydaleu. Trebala bi vrlo jaka hipnotička magija da izbriše sve to. Mislim da je tko god je ovo učinio bio iznenađen koliko i mi i dao sve od sebe da što brže popravi stvari.»

«Imaš li koju teoriju tko bi mogao biti tajanstven on ili ona?»

Giles je odmahnuo glavom. «Kako je ovo Sunnydale vjerojatno postoji mnogo kandidata. Možda je neka vještica ili vještac uspio dignuti čaroliju da prekine pokolj.»

«Ili je netko to učinio jer mu nije odgovaralo da su čudovišta otkrivena,» dometnuo je Angel.

«I to je moguće.»

Buffy je uzdahnula i sjela na kauč uz Faith, izgledajući iscrpljeno.

«Xanderu bi bilo bolje da mi uskoro ne dopadne šaka,» Buffy je zatresla glavom. «Ne znam što se ovih dana zbiva u njegovom tupoj glavi.»

Giles nije izgovorio što mu je prvo palo na pamet, kako dečko uopće ne koristi glavu u zadnje vrijeme. U prošlosti se divio Xanderu zbog njegove snažne odanosti Ubojici i sposobnosti da razvedri i najteže situacije. Ali u zadnje vrijeme je samo mogao misliti koliko je Xander povrijedio Buffy sa jednom laži prije četiri mjeseca, kao i sa ponašanjem otkad se vratila iz pakla. Koliko mu je zamjerao zbog toga.

«Istina je da se moramo pozabaviti sa Xanderom. Noćas je učinio nešto nevjerovatno glupo i bojim se da je prošao točku kad smo ga mogli pustiti na miru nadajući se da će se s vremenom opametiti.»

«Willow je htjela prva razgovarati s njim,» rekao je Angel.

«Zar to nije već pokušala?»

«Nadajmo se da će ovaj put imati više uspjeha.»

«Za njegovo dobro,» tiho je dodala Buffy stežući šaku.

*

Vani je sunce počelo izlaziti, ali Xander je jedva primjetio. Bila je to duga, naporna noć i iako je bio vrlo umoran nije mogao zaspati, ne nakon svega što se dogodilo. I tako je sjedio na krevetu i zurio pred sebe, ne videći ružni zidni tapet. Samo je vidio lica ljudi koji su mu nekad bili prijatelji.

Svi su se bili promjenili. Čak i Willow. Vidio joj je oči koji izgledale gotovo kao Amyine, i iskre oko ruku. Njegova najbolja prijateljica od djetinjstva se pretvarala u vješticu. Nekako se to nije činilo tako strašno dok ju nije vidio onakvu.

Ali morao je priznati, to zapravo nije bio problem. Napokon, nisu ljudi koji su izgledali kao čudovišta pokušali ubiti Amy i onog dečka.

To su htjeli drugi. Oni koji su izgledali sasvim ljudski.

Primjetio je da je netko došao u sobu tek kad mu se našao pred očima. Willow ga je pogledala u oči kad je digao glavu.

«Jesi li sad sretan?»

Pitanje ga zbunilo na trenutak i nije znao odgovoriti.

«Zbog tebe je sinoć ozlijeđeno mnogo ljudi i mnogi su mogli poginuti,» nastavila je Willow, njena usta stisnuta u krutu liniju prema kojoj se njeno 'odlučno lice' činilo prijateljsko. «Zapravo neki ljudi jesu poginuli zbog čarolije koju si izveo sa Amy. Je li se isplatilo?»

«Pa...,» počeo je, ali nije mogao naći riječi.

«Što?» Willow mu je prišla bliže. «Govori! Što si htio postići s tim?»

«Pa... samo sam želio... magija je trebala djelovati samo na Angela, ne na svih. Samo sam htio... htio sam da vidite.»

Willow ga je gledala dugi trenutak, pa se gorko nasmijala.

«Vidimo? Vidimo što? Da Angel u sebi nosi čudovište? Vau, to bi nam bila stvarno velika vijest.»

«Vi ne vidite!» Xander je ustao i počeo hodati sobom. «Samo vidite zgodno ljudsko lice koje nosi. Naravno, prijeđe u demonsko lice kad se bori, ali to je sve. Kad je gotovo opet je drag i ljudski i nitko od vas ne vidi.»

«Što to, Xandere?» Willow ga je tužno pogledala. «Da ti je uništio život tako što se Buffy zaljubila u njega umjesto u tebe?»

«To nije o...,» počeo je.

«Nikad nije bilo ništa drugo,» prekinula ga je. «Čovječe, Xander! Razgovarali smo o svemu ovome prije samo par tjedana, sjećaš se? Mislila sam da si naučio nešto. To što Angel ima demona u sebi nikad ti nije bio problem, nego isprika. Izgleda da misliš da bi nam životi bili bajni da njega nema, ali znaš što? Većina nas bi bila mrtva da nije bilo njega. Buffy bi sigurno bila. Svima nam je bar jednom spasio život riskirajući svoj.»

«Willow, pretvorio ju je u čudovište!» Xander je stisnuo šake pokušavajući zaustaviti suze koje su mu potekle niz obraze. «Pretvorio ju je...»

«Još ništa novo,» Willow ga je opet prekinula. «Učinio je što je morao da je održi na životu. Da, Buffy se promjenila. To se događa kad provedeš trideset godina u paklu. Ali tebe nije briga za to, zar ne? Jesi već uspio zaboraviti kako si joj lagao? Ili je to sljedeći stupanj u tvom samozavaravanju?»

«Žao mi je zbog toga,» prošaptao je.

«Samo ti je žao što nije ispalo kako si htio. Žao ti je što nije ubila Angela tog dana. Ili što ga nije samog poslala u pakao. Ili što je shvatila da si lagao.»

Xander nije znao što da kaže pa je samo naslonio čelo na ružni zid i molio se da taj svijet jednostavno nestane. Willow ga je gledala i jednim dijelom ga je htjela oraspoložiti, ali njena odlučnost je bila jača.

«Xandere, što si postigao sa svim tim? Izgubio si sve prijatelje, svoju djevojku i pravo je čudo ako ti je ostala i mrvica samopoštovanja. Je li se isplatilo?»

Trenutak kasnije je čuo da je otišla sa tihim klikom zatvaranja vrata.

«Je li se isplatilo?» Činilo se da mu to pitanje odjekuje u glavi dok nije poželio poklopiti uši. Nije htio da bude ovako. Trebalo je biti drukčije. Bolje.

A koga je mogao okriviti da nije bolje? Koliko god se trudio samo jedan odgovor se nije odmah rušio pred Willowinim argumentima.

«Jesi li dobro?» upitao je Oz kad ju je ugledao. Čekao je Willow ispred Xanderove kuće.

«Nisam,» promrmljala je zagrlivši ga. «Više ga ne prepoznajem. Bože, Oz, on mi je bio najbolji prijatelj tako dugo, a sad...»

Tješio ju je, gladeći joj kosu dok su odlazili. Oz nikad nije bio od puno riječi i to se neće promjeniti, ali to ne znači da je vanjska tišina predvladavala i iznutra. Pokušavao je shvatiti što se događa Xanderu, ako ni zbog čega drugog onda zato jer je to mučilo Willow.

Oz je poznavao ogorčenje, kako je biti ljutit zbog stvari koje su ti izvan kontrole. Kad je tek saznao za vuka pušio se od bijesa iako se to izvana uopće nije vidjelo. Ako ništa drugo postao je još šutljiviji i zatvoreniji bojeći se zvijeri koja je drijemala u njemu.

Xander nije bio od onih koji su se skrivali iza stoičke fasade. Ne, Xander je bio od onih koji su se iskaljivali na one koje su smatrali uzrokom lošega u svom životu. Angel je nekako izabran kao Xanderovo žrtveno jare i sada Xander nije mogao prijeći preko toga. Dok god je bilo tako svi njegovi pokušaji da poboljša situaciju će imati suprotan učinak jer će napadati pogrešnog protivnika.

Xander je sam sebi bio najgori neprijatelj i dok to ne shvati ništa se neće promjeniti. Tužno je bilo što Oz nije znao kako ga natjerati da to shvati. Tako nije ništa rekao i samo grlio svoju djevojku. Onda se sjetio nečeg drugog.

«Mogu li sasvim promjeniti temu?» Willow ga je znatiželjno pogledala.

«Što?»

«Amyina čarolija. Nekako je oslobodila vuka, ali sam još bio ja.»

Willow se nasmiješila. «Misliš da bismo mogli način da to učinimo stalnim?»

Samo nekoliko riječi i razumjeli su se, mislio je Oz. Možda ne može pomoći Xanderu u borbi protiv njegovog neprijatelja, ali možda mu je on nenamjerno dao šansu da uspješno bije svoju bitku.

***


Post je objavljen 17.01.2008. u 05:52 sati.