Marketing
Srknimo još malo.
Ponekad se pitam, razmišljaš li o golim Barbie lutkama dok gledaš preko ljubičastog horizonta boce. Primjećujem crninu stola i komentiram na glas; Jer vino gura sve misli iz mene.
U tom trenutku, zamagli mi se moždana leća. Počešem uho (da ju popravim) poput kakve životinje. Ali opet, neprimjetno, poput istrenirane dame.
Nasmijem se sama sebi. Fiksiram pogled prema tebi. Misli mi se nekako dijele. Jedna nagovara drugu da te slušam, druga nagovara jednu da skrene iza ugla neurona. Ušutkavam ih oboje i nagnem glavu. Šutim u sebi. Bezrazložno se osmjehujem. Sjedim u trenutku i uživam.
Zaljubljena sam u taj mir i tišinu. Iako tvoj sarkazam u sve to toči preveliko trenje. A nisam neki fizičar da znam kako mu se oduprijeti. Putujem polagano k tome.
Koljena su mi ispod brade, glava uz zeleni pliš. Trepćem kroz hladno staklo; Mozaik.
Dižeš se. "Moram napudrati nos."
Kabina; Presvlačenje. Plava uniforma, gotovo kartonska kapa. Klopočeš sa napravom za bušenje karata. Ulaziš u moj kupe, hladno me pogledaš.
Vadiš narančasti bic upaljač iz stražnjeg džepa hlača i pališ mi kartu.
Već četvrti put ovaj tjedan.
A svaki put platim sve skuplju rezervaciju.
Još da samo znaš koliko sam te voljela.
Post je objavljen 17.01.2008. u 04:04 sati.