Marketing
Dobro vecer,kaj se pece ima za mene malo haaa???
Naslov je stih iz jedne pjesme... Vi naravno znate koje i tko to pjeva jelda??? 
(nemojte me razocarat)
Ima dana kada se možete bezbrižno smijati,kada tugu sakrijete duboko u sebi a ima dana kad lažni osmijeh nestane sa lica... I tada se od jednom promijeni sve... Nikome nije jasno zašto suze teku niz lice a maloprije ste se smijali toliko da su svi vidjeli da jutros niste oprali zube... Danas je bio jedan od tih dana kad je postalo preteško,kada tuga nije htjela ostati duboko sakrivena vec se na silu probila van... Nisam se ni snašla a vec je suza krenula niz lice... Okrenula sam se po razredu i vidjela da nitko nije primjetio... Laknulo mi je... Stavila sam ruku na lice da sakrijem suze koje su uslijedile... Nisam htjela da da ljudi znaju kako mi je jer jako dugo sam uspjela sakrivati svoju bol... Nisam htjela da znaju da iako sam krenula iznova moje srce još nije cijelo... Niti ce ikad biti... Falit ce onaj mali dio koji mi je oduzet... Onaj dio mog srca u kojem je bila sva moja nevinost,bezbrižnost i vjera u dobro i ljubav... Sve ostale djelice sam davno sakupila i sastavila srce nakon bolne ljubavi al taj dio još nedostaje... I dalje ne vjerujem nicijim ocima jer sam vidjela da one mogu lagati... I dalje ne vjerujem lijepim rijecima jer sam vidjela da se mogu izmisliti... I dalje ne vjerujem nicijem dodiru jer sam vidjela da može nestati... Nisam ocekivala da ce stara bol isplivati na površinu nakon toliko vremena... Mislila sam da imam sve pod kontrolom ali isto sam tako mislila da ljubav ne može toliko boljeti... Kad god sam nešto mislila ispostavilo se krivim... A sada ne mislim vec znam da sam se promijenila... I onda se covjek zapita... Kako jedna osoba može utjecati na ostatak vašeg života... Kako može ubiti ono u što vjerujete godinama... ali ako jedna osoba može tolko boli nanijeti pa možda onda isto tako jedna prava osoba može tu bol izlijeciti... I znam da su ovo sad bile isprazne rijeci u koje ne vjerujem... Trenutno pokušavam dat sebi šansu da budem sretna jer bez ikakve lažne skromnosti znam da to zaslužujem... I trudim se da ova veza uspije ali teško je dat srce nekome a još teže kad je tako ranjivo...Ima ljudi koji nisu vrijedni da ih se voli a znam da nisam jedna od tih jer u vezi dajem maximum od sebe i trudim se kako za svoju srecu tako i njegovu... Ali tko to danas cijeni??? Tko to danas vidi???
I evo jedne lijepe pjesme ali tužne jer ipak je ljubavna... Nšta drugo nije ni za ocekivati...Giuliano-24 sata...
Pozdrav za sve koji znaju da koliko god ljubav lijepa bila da puno boli i patnje u njoj ima... 
Post je objavljen 16.01.2008. u 20:07 sati.