Marketing
Skijanje
Prsti su mi opet ukoceni,jer vec dugo nisam pisala na blogu i uopce.
Zivot me odveo malo na drugu stranu,dalje,daleko od kuce na neko vrime.Sad sam opet tu,neko vrime i pisat cu dok opet ne odem.
Danas malo o skijanju,sve popularnijem sportu nas dalmatinaca.
Prije petnaestak godina,mislila sam kako su blesavi oni koji idu skijat.Pa ko moze volit zimu,snijeg,okovane ceste....brrr?
Gotovo svi nasi prijatelji su jedan po jedan odlazili i vracali se prepuni dojmova i pokusali uvjeriti i nas kako je to super.Popustili smo na kraju,otisli,mislili kako idemo prvi i zadnji put,ali eto,zbog dobrog drustva idemo jedan odmor provest u planine,jer kazu da tamo nema zime:)))
Zima nije bilo,to je sigurno,uvjerila sam se kako je ugodno na toj ariji i kad si obucen prikladno,pravi je gust setat po snigu,meko,toplo i mirno.Na -5 sjedit vani i pit caj,pa to ne mogu ni u Dalmaciji!!!
I stala sam na skije,bolje receno postavili me,zakopcali i rekli sad kreni i radi isto sta i ja!!!
Ma vraga,ubila sam se,pojma nemam,ocu u skolu skijanja,ali ne daju,kazu mi cemo te naucit.Ma pravi prijatelji,nema sta!!Moja skola trajala je svih sedam dana i jos uvik sam se spasavala i vikala onima na stazi da bize jer se ne znam zaustavit.Jedva sam docekala dan povratka s mislju kako nikad vise necu na skije.Medjutim ,moje veselje je kratko trajalo,jer dica i najdrazi su bili odusevljeni,naucili su skijat i jedva cekali iducu zimu.Vec su planirali kupit vlastite skije,pancerice,kompletnu opremu,jer na skijalistu ne mozes izgledat bas svakako,jer i tamo je stil bitan.Osim stila u skijanju tu je i modni stil:))
Dosla je druga zima i krenemo mi.Putem do planina grcevito sam razmisljala kako prebrodit tih sedam dana,kako se oduprit nagovaranju i ne stat na skije,vec dane provest u setnji i kupovini.Ali neki crvic mi ipak nije da mira i odlucila sam: ako oni mogu,zasto ja ne bi mogla.Nisam uzela skolu skijanja,jer ucitelji i nisu bili nesto,ne kao u filmovima:))
Udavila sam prijatelja koji odlicno skija i dva dana sam upijala sve sto kaze,vjezbala i savladala.Usla sam u taj klub ovisnika i dan danas,cim zavrsi lito,veselim se datumu odlaska.Nakon pet godina moja dica su otkrila big foot.Male skijice,duzine pola metra,ako ne i manje.Uvjeravali su me da je na njima zabavnije,teze,brze,ali u svakom slucaju zabavnije.Pokusala sam i ja.Nakon prvog spusta sam znala da nikad vise necu stat na klasicne skije.Ovo je bilo kao rolanje ili klizanje na snigu.Predivno!!!!
Svake godine vratim se iscrpljena,umorna,danima nakon puta sam pospana,ali kazu da je to zbog izmjene krvnih zrnaca i da je to zdravo :))
Pregledam slike tu i tamo,sjecam se tih divnih pejzaza,magle misticne na vrhovima
zalaske sunca
skijasi koji jure stazama u odjeci veselih boja,jer kako ces se prepoznat zabundan u kapama i cvikama,ako ne po boji:))
Tisina na vrhu svijeta
Post je objavljen 15.01.2008. u 19:14 sati.