Na bijelom transparentu snijega sve se sada maske, pojave i stvari prljavim čine.
I lijepe, tečne žene voštano su sive, a crvene im usne ranjave i trule
i zubi žuti, kao stare nule domina.
Glasovi su tupi i silno i prazno zvone,
i bijeda je naša jasnija i veća
kad nema sedmorostruke laži boja, i sve je samo ledeno i sivo.
U bijeloj umnoj tišini snijega
ja hodam i osjećam jalovu bol.
Mislim da to sve neće dugo trajati:
još hitrije nego snijeg moje stope
zamest će se moj trag u svemu.
I nitko neće znati da sam ja bio tu i prošao.
(M. Krleža)
Hello,... neda mi se puno pisat baš, ni ne stignem sad. Sve je uglavnom po starom, ja zadovoljna...
Vikend je ok bio, petak opet bolji od subote.
Sad škola počela, koma... ne znam šta me više brine: učenje,pripreme za maturu,pisanje radnje il razmišljanja o faksu ....a možda najviše to što vrijeme taaako brzo leti, grr.
Straašno... Hihi, khm da, nije važno.
Sad se veselim kavici sa svojim curama – s obzirom da je vrijeme nekak uspavljujuće, brr :/ to će me trgnut...
Bye bye
Do čitanja
Post je objavljen 15.01.2008. u 12:05 sati.