Marketing
E SAD MI JE SVEGA DOSTA!!!!!!!! AAAAAAAAARRRRRRGGGGGGHHHHH!!! GLEDAJ VAMO! PAZI TAMO!
Idem ja danas tako...klempavih ušiju (figurativno! Uši su mi jednostavno savršene! I odlično me služe, ako ja tako hoću! 
) , dakle, idem ja tako ovim mojim sićušnim otočićem, kako akademik reče, premalim a da bi na njega potrošila 100 snimaka mojim digitalcem 
, i ZANOVIJETAM SAMA SEBI 
! Jooo, da san baren ostala dooomaaaa! Joooo, ne da mi se hodit uvik istin ulicama! Jooo! Samo da moren sakrit se va postilju i ne kazat se nikad više! Ma bar dugo,dugo ne! Jooo ovo, jooo ono...! Kad odjedanput, pukne me po glavi ni manje ni više nego galeblje govance, onako bijelo i bljak! NA MOJU DRAŽESNU, FRIŠKO OPRANU KOSU! !!!!!!!!!!! 
I sa, kako mi je tata ubacil u jaknu paloma maramice (e, ne znam jesu li baš paloma, i ima li toga još ili bojkotiramo palomu, priznam da ne obraćam pažnju, ali onako, sentimentalno ih tako zovem), e,opremljena ja, sad obrišem kosu. Pogledam oprezno u nebo u meni najljepše stvorenje na nebu 
, i zapitam se onako, balkanski-Koji ti je $%#&//&%$ Martine! (martin je galeb, duga priča). A galeb, bijel i sjajan, elegantno se prebaci na druge obale, ne brinući previše za moje beštime. Ionako sam to obavila u sebi (iz navike, dok je mama bila jako nemirna, u tom periodu sam magistrirala nečujno psovanje). Dakle, smirim se i pitam, ma kaj (gdje) si mene našal!? 
Usto se sjetim kako sam jednom u svome Garbo raspoloženju otišla uzvišeno samovati u park i tako uzvišena i ušminkana ko filmska diva, otmjeno sjela u jezerce smole koje se cijedilo iz ranjenog bora. Pa kako sam onda uhvatila čudne puteve do kuće, kako me nitko ne bi vidio, usput se još i izderavši ko da sam se u trnju valjala. 
Ovaj put sam još i dobro prošla, pomislim i iz čista mira počnem plakat. TULIT! 
Na sav glas! A dan sunčan, lungo mare krcato ljudi! 
I skucajući tako, pokušavajući se dovesti u red skrenem stepenicama gore u park, u želji da se što prije dokopam svoje kućice! Od uspinjanja bezbrojnim stepenicama prestala sam tuliti i počela teško disati. pa sam se onda sjetila kako sam nekad mogla preskakati po tri skaline odjedanput. Pa mi opet jurne krv u lice! 
Od bijesa! Ka karanpana je došla od mene! opet zakukam. Stigavši kući bacim se pod tuš i ispirem poklon od Martina. I uzdišem ko da sam kopala one slavonske nepregledne njive! Iscrpljena od svega, bacim se u kauć i odlučim ne mrdati u dogledno vrijeme! 
Povirim malo na net, malo po blogovima, malo u grupe potpore ali nemam želju guknut. 
Pa klikam po solitairu, tata prigovara da ne radim to kako treba. Telefon zvoni svako malo a ja lijeno upozoravam tatu -to je za tebe! Grozna sam! Dakle, mjesec dana! 
Pa šta! Svašta mi se mota po glavi a ja baš ne želim ni o čemu mislit! Pa dobro, znam da nije PMS! Nije ni šta drugo, jer koji mi je onda! Jugo je prestalo, zamijenio ga je mali burin. Pa menopauza nije, nije mi još vrijeme! JA SAN JEDNOSTAVNO POLUDILA! JE, BIĆE DA JE TO! SIGURNO! Zaključak koji bi inteligentnija osoba od mene puno prije donijela. A ja se eto, osjetila smiješno!!! Poludila si, smijem se sama sebi! 
Hihihihiii to mi se činilo prihvatljivo i UTJEŠNO! Jer ...trebala mi je hitno dijagnoza, pa kad sam ju smislila, laknulo mi je za ne povjerovat!
Dakle, imam dvije noge i dve ruke, (ovo mi je od prijateljice, koja je svaku lekciju iliti hrabrenje počinjala ovako! 
) ....pa imam i zdravlje! HAHAHAA Mogu se ja smijat sama sebi, kad se pogledam u ogledalo! Imam zdravlje! Hahaha A šta je s dijagnozom? Ma ko prizna pola mu se prašta a ona druga polovica je i tako bila samo za lipo vidit! E!
Pomislim, ljudi moji, ki će mene razumit, ki će s manon na kraj kad se sama o sebe spotičen? I odjednom mi je sve smiješno, što me još više učvršćuje u uvjerenju da sam stvarno otkačila. 
Da mi je izvjetrilo ono malo mozga ovih dana, za južine!
Razveselilo me je javljanje jedne drage blogerice koja mi je malo prizdravila! 
Pa me razdragalo javljanje prijateljice iz dalekoga svijeta. 
Pa me razveselilo nešto što ću jednom drugom prilikom pokušat prostrijet na blogu. Za sad ja sam poludila i tako mi je dobro! 
Kad se opametim, možda će mi bit dosadno. Jer uz sve ludosti na TV koje dopru do mene zahvaljujući tatinoj ovisnosti o sapunici zvanoj Sabor, pa uza sve ostale sapunioce oko mene, biti lud mi se čini jako dobrom stvari!
LUDILO BRALE!!!!!!! 
ostavljam kao dokaz slijedeće
dokaz br.1 amazonski poklič usred noći
dokaz br.2 opasno sam nabrijana (i obrijana) 
dokaz br.3 pa zbijam neslane šale s nedužnim pukom
dokaz br.4 čas sam jaaako loše volje 
dokaz br. 5 čas volim sve i svakoga
dokaz br. 6 pa se tješim zbog sapunica...nismo mi jedini...
dokaz br. 7 meni je ovo smiješno ! 
dokaz br. neznamvišekoji trebam ić tražit posao 
a radije bih u toplijim krajevima ispijala margarite
dokaz br. ??? posle svega pravim se nevinašce i pravim se englez
pozdrav i evo ruke svima koji su izdržali do kraja !!!!!!!!!!!!!!!!!!
NISAM JOŠ GOTOVAAAA!!!!!!!!!
evo, sad sam gotova!
p.s.
Je... Kanadu
Čita se pismo koje je rođak Mujo poslao rođaku Hasi. Rođak Mujo se odselio u Kanadu, jer je bio oduševljen njome kao predivnom zemljom.
12. kolovoza – Doselili se u novu kuću u Kanadi, ovdje je prekrasno, sa planinama i jedva čekam da vidim kako izgleda kada su prekrivene snijegom.
14. listopada – Kanada je najljepša zemlja na svijetu: lišće je u predivnim nijansama žute boje, u šumi pasu jeleni, predivni su. Mora da je Kanada u raju, zaista ju volim.
11. studeni – Kanadski državni praznik je. Lov na jelene uskoro počinje. Kako netko može loviti i ubiti tako prekrasnu životinju?! Nadam se da će uskoro pasti snijeg, tako je divno ovdje.
2. prosinca – Noćas je pao prvi snijeg. Kad sam se ustao sve je bilo prekriveno bijelim pokrivačem. Sve tako divno izgleda. Izišli smo, očistili prilazni put do kuće, stepenice, i zatim smo se grudali – ja pobijedio. Kasnije je prošla ralica, pa smo morali ponovo čistiti ispred kuće. Kanada je divna, zaista ju volim.
12. prosinca – Noćas je opet padao snijeg, a ralica mi je opet zatrpala kapiju.
19. prosinca – Opet noćas snijeg. Nisam mogao autom krenuti na posao. Ovdje je zaista divno, samo sam pomalo umoran od lopatanja. Je... ralica.
22. prosinca – Ovo bijelo govno opet je padalo čitavu noć, dobio sam žuljeve od lopatanja i bol u leđima. Onaj majmun sa ralicom k'o da se krije iza ćoška i čeka da ja očistim ispred kapije – šupak.
25. prosinca – Sretan usrani Božić. Još malo usranog snijega. Ako mi ikad padne šaka, ubit ću onog pedera sa ralicom. A što ne posipaju više soli da se ovo govno brže rastopi.
27. prosinca – Noćas sveopći snijeg. Ne izlazim već treći dan, osim što čistim snijeg ispred kapije kad prođe onaj kreten sa ralicom. Ne mogu nikamo, auto je zaglavljen u brdu snijega pred kapijom i hladno je. Kažu da će noćas napadati još 30 cm onih bijelih govana.
28. prosinca – prognoza je bila loša: palo je 50 cm, a ako nastavi neće se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila, pa je šupak došao tražiti kod mene lopatu. Rekao sam mu da sam polomio već 6 lopata čisteći ta govna sa vrata što ih je on nagurao i zamalo sam mu je bacio u glavu.
6. siječnja – Najzad izišao iz kuće. Otišao do prodavaonice da kupim nešto hrane, a kad sam se vraćao udario sam kolima jelena. 3 tisuće dolara štete na kolima. Te nemani trebaju biti ubijene, svuda ih ima. Što ih lovci nisu pobili sve još jesenas?!
3. svibnja – Odvezao sam kola mehaničaru. Nevjerojatno je koliko su zahrđala od je... soli koju sam sipao po dvorištu.
10. svibnja – Selim na Floridu. Pun mi je kufer svega. Ne mogu zamisliti kako netko normalan može živjeti u toj je... Kanadi?!
Florida!!!
12. svibnja - Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kuću. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i bazen. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Već sam zaboravio Kanadu…Volim Floridu.
20. svibnja - Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna, a ima puno interesantnih životinja. Baš je fino toplo. Ove nedjelje sam se zagrijao od one Kanade. Puno volim Floridu.
12. lipnja - Već smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlažno. Dobro da u kući imamo klima-uređaj. Susjed mi je pričao kako u jednom restoranu u blizini služe dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te životinje koje potiču iz doba dinosaura? To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najviše te volim, Florida.
30. lipnja - Otkad smo došli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suviše vlažno. Ali klima-uređaj u kući i u kolima radi odlićno. Noću nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam još neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri.
18. srpnja - Nevjerovatna vrućina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu
20. srpnja - Kakva noć! Fata je u hotelu slučajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me živog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kući, netko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksist, uvijek se samo smješka. Imam dojam da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi.
22. srpnja - Poslije povratka kući, opet taksi i na posao. Pa ja kao da radim samo za ove taksiste. U firmi, šef mi je rekao da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrućina.
30. srpnja - Toplotni val je na maximumu, a nama je u kući crkla klima. I još ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da preživim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Još mi je samo ta pizdarija trebala. Brzo pozovem policiju da pitam šta treba da radim. Oni kažu da ga pustim na miru i da će sam otići odakle je došao. Poludjet ću.
31. srpnja - Već ujutro nevjerovatna vrućina. Na poslu sam opet kao prebijen. Šef, onaj šupak, kaže da se uopće ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo i njega i klijente.
1. kolovoza - Kakva vrućina! Već drugi dan bez klime, što znači i bez spavanja. Sve će da izgori. Komaraca ima sve više. Onaj mrgan od 3 metra kao da u mom bazenu kampuje. Kažem cijelu priču susjedu, a on se samo smije kao uvijek, pička mu materina.
2. kolovoza - Jedva dočekah da mi dođu popraviti tu kurčevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kćerku. Policija kaze da treba biti pažljiv, a da crnca vjerovatno neće moći uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrućina kao da smo u paklu. Jebem ti Floridu.
12. kolovoza - Ne mogu da smislim tu vrućinu. Tu smo još uvijek kao u paklu, a, otkad smo došli, vrijeme isto. Šef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ostao bez posla. Na putu kući svratim u kafić da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj priči, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Traži da mu platim 3000$. Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. kolovoza - Bože kakva vrućina! Vraćam se kući iz ćuze, bez kola, posla i bez para. Mrzim taksiste. Svi bježe sa osmijehom na licu, a usput mi kažu da dolazi Mitch. Legnem u kuću, u kojoj još uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuća nema više krova. Još minut, dva i nema više kuće. Vjetar se smirio. Nemam više ništa, samo je onaj aligator ostao u bazenu. Što ga nisu pojeli u onom restoranu…. Susjedi se vraćaju i sa osmjehom na licu kažu da imam sreću da sam preživio uragan Mitch. Opet je vrućina ko i prije, a ja bez svega.
Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put neću da vam kažem…
potražite audio verziju toplo preporučam!
Post je objavljen 15.01.2008. u 00:09 sati.