Magali ne želi doći u Hrvatsku, djeci i dalje ni traga!
Ono što je Ljubi i meni i rijetkom dobronamjernicima bilo jasno otprije, danas je dobilo i službenu potvrdu: Magali Boers Čučić se, kako je sud izvjestila njezina odvjetnica, neće ni ovoga puta (četvrti put) pojaviti na ročištu 17. siječnja u Sisku gdje se meni, Ljubi i Marijani Pekas sudi za "oduzimanje djece". I ne samo to: budući da je dan kasnije nakon predvidjene rasprave u Sisku bilo zakazano i ročište za rastavu baraka koje se u okviru gradjanske parnice treba održati 18. siječnja u Zagrebu, Magali se gotovo sigurno neće pojaviti niti na toj raspravi!
Kada se tome doda već poznata činjenica da u Hrvatskoj baš nitko (osim možda odvjetnice Magali Boers Čučić) ne zna gdje se nalaze Sarah i Lara, da otac s njima nije u kontaktu već četri mjeseca te da je francuski sud na zahtjev njihove majke Ljubi u Francuskoj na tri mjeseca oduzeo roditeljsku skrb (zabranio mu susrete s djecom, uključujući i zabranu njihova dolaska u Hrvatsku), više je nego jasno da je prljavi plan hrvatskih institucija da trajno deportira djeca u cjelosti uspio. Jasno, kako ste već i vi pisali na ovom blogu, smjestiti Ljubu u zatvor je osnovna pretpostavka da je, dakle, bespredmeto i razmišljati o tome da mu se dodjele djeca. Opus Dei očigledno trijumfira. pretpostavljam i hrvatski vrli dušebrižnici kojima je baš sasvim svjedeno gdje se, od strane koga i kako odgajaju dvije hrvatske kćeri.
Sada treba dobro razmisliti što dalje. Francuzi su u svojoj revnosti zatražili da se ta slijedeća tri mjeseca obavi psihijatrijski vještačenje cijele obitelji (ono što Čučić traži već pet godina, bez uspjeha) ne bi li se ustanovilo "do koje mjere djeci treba otac" i njihova domovina. Hrvatska i dalje šuti, točnije progovara tek onda kada djecu treba lifrati u Francusku. Bit će zanimljivo vidjeti što će reći suci u Zagrebu koji će odlučivati o rastavi braka, a samim tim i o djeci. Vjerojatno će se Magali i Ljubo, po uhodanom klišeu, pozvati na mirenje itd., Magali se neće pojavljivati, vrijeme će teći, a Magali će i dalje nezakonito držati Sarah i Lara u Francuskoj.
Kao odvjetnica radim već deset godina. Nikada u svojoj praksi i iskustvu koje sam imala sa više tisuća klijenata nisam srela ovakav organizirani napor da se, isključivo zbog politčko-medijskih pritisaka, u procesima vodjenima protiv jedne osobe učini toliko nezakonitosti kao u predmetima Ljube Čučića. Jučer sam završila pisanje zahtjeva za obnovu postupka u predmetu gdje je Ljubo osudjen na godinu dana zatvora (pravomoćno) i još jednom, čitajući dokumente, shvatila kako u sudskim procesima protiv njega argumenti uopće nisu važni. Premda je jasno da će sud, općinski ili županijski svejedno, valorizirati samo one argumente koji podupiru osudjujući presudu, ipak ostajem konsternirana činjenicama da ti sudovi sasvim ciljano izvrću činjenice.
Tako, primjerice, u presudi Županijskog suda u Zagrebu piše kako je Ljubo "agresivna" ličnost, pri tome se sudsko vijeće poziva na mišljenje i nalaz vještaka dr. Marinića, a da istodobno u tom istom nalazu istog vještaka stoji da je "Ljubo Čučić NEagresivna ličnost, bez psihopatoloških osobina, spreman i sposoban se konformirati s okolinom". Pišući taj zahtjev za obnovom postupka predložila sam da se sada, kada sudovima smeta i sam vještak, saslušaju novi svjedoci: prijatelji obitelji Čučić, vjenčani kumovi, Ljubina starija djeca koja su s njima živjela, dadilja koja je živjela s obitelji, a ipak je izvrijeđana od strane suda ("Lažete i očigledno da imate problema", sudac Marko Benčić), predložila sam takojder da se izvrši uvid u Magalinu medicisnku dokumentaciju (poremećaj osobnosti, mentalna anoreksija) i što sve ne. Što će sada reći gospoda suci, treba vidjeti. Pratit ćemo to svi zajedno.
Pišite i dalje, molim vas. Silno mi puno znače vaše riječi podrške. Danas sam se vratila u Petrinju nakon oporavka i čeka me golem posao na hvatanju koraka s propuštenim. Ljudi čekaju i sada me traže nekako još više. Vjeruju da, čak i kada radim na svoju štetu, to radim s dobrim namjerama. Kaže mi jedan klijent da sam prerasla ured u Petrinji i Sisku, da Hrvatska od mene očekuje puno više. Što da mu kažem. Ljudske sudbine u koje se toliko ulažem, ipak na koncu ne ovise o meni. U našoj je Hrvatskoj previše marginaliziranih skupina o kojima nitko ne vodi računa (studenti, umirovljenici, obespravljeni očevi, invalidi, seljaci itd.) i trebala bi cijela armija novih nevladinih brigada, odvjetnika i nepristranih stručnjaka da se isprave nepravde koje se gomilaju godinama. Ja poručujem svim svojim klijentima da ću raditi kao i dosad, da mi je svaki njihov predmet jednako važan, ali da, na žalost, odluke o njihovim životima ipak donosi - hrvatsko pravosudje! Da, skoro zaboravih: jučer sam gledala Spielbergov "Amistad" i shvatila da već i jedan sudac, ako ima dovoljno hrabrosti da svojom čašću stane u obranu istine, može pokrenuti pravu revoluciju. Čekam da se takav pojavi u i Ljubinim predmetima.
Fizički sam gotovo sasvim spremna na sve što me čeka. Još se prebrzo umaram, no to je vjerojatno nedostatak kondicije. Jednomjesečan nered koji sam si pripremila sigurno je na meni ostavio traga. Vraćam se polako ali se... vraćam!
Nataša
Post je objavljen 14.01.2008. u 17:49 sati.