Marketing
"Ponekad, kad samo jedne osobe nema, čini se da je cijeli svijet opustio..."
Ima jedna osoba koja joj znači sve u životu, osoba za koju bi sve učinila. Njoj to ljudsko biće znači više nego njen život sam.... i ponekad, kada te osobe nema pored nje, stvarno se čini kao da je svijet opustio. Kada pogleda tu osobu u oči sledi joj se krv u žilama, srce joj tuče 150 na sat, koljena joj drhte i sretna je. Bilo je trenutaka kada nije to sve mogla, kada je pored te osobe bila skroz izbezumljena. Danas? zna se to i danas nekada dogoditi, ali jako rijetko, čak misli da nekada to namjerno napravi... da izgleda tako zbunjeno.
Osoba je on... uvijek isti stari on. I koliko je god pisala o njemu, bilo je loših i teških postova, ali jedno ne može poreći ma koliko se god trudila... on je dio koji ju drži na životu. Bez njega na ovo svijetu ona ne bi postojala, ona bi odmah umrla. I zna da nikada neće biti skupa, ali će zauvijek biti skupa. Sitnice koje danas pamti drže ju jakom, daju joj snage za dalje... jer nekada je bilo lijepo. Jer nekada je bila sretna. Iako je to bilo kratko, ona nakon svega može reći da ne žali za ničime. Tako je trebalo biti, tako im je suđeno...
I dok on u susjednoj sobi pije sa ekipicom, ona piše ovaj post. On joj je dao inspiraciju pred par minuta. Čime? Samo time što su malo pričali... kao i uvijek minutu-dvije, ali njoj svaka kao sat traje. Iako su teme uvijek bezveze, onako glupaste... oni uvijek završe na njima. Na temi o njima, o prošlosti. I uvijek ju on počne. Sada nije više zbunjena jer zna neke stvari, zna tajnu. Sada i ona ima vodstvo, i ako ikada bude htjela njega povrijediti... sada zna kako. Ali, neće. Jer ta osoba više nije tu.... nema u njoj više ljutnje, tuge, ljubomore. Jednostavno ljubav. Kakva? Velika...
Post je objavljen 13.01.2008. u 00:55 sati.