Marketing
IVKA MAĐAR
Gospođa Ivka Mađar, rođena 1948. godine u Kladarama, majka je četvero djece. Ima tri zeta i snahu. Baka je sedmero unučadi, a živi i radi u svom rodnom selu. Rano se udala i mladost je provela odgajajući svoju djecu. Usporedo radila je pogrbljena, pod šivaćom mašinom, šijući za novac, po narudžbi svojih suseljana i drugih mušterija. Selo Kladare oduvijek je gotovo spojeno s Pitomačom, ali ono je najzapadnije naselje Virovitičko -podravske županije. Oduvijek je bilo Podravsko rubno naselje, pokraj Pitomače. Kao takvo, najdulje je zadržalo vlastite posebnosti u govoru, življenju, oblačenju i običajima, o kojima Ivka zna vrlo, vrlo mnogo.Godine 1978. Kladarčice su osnovale Aktiv žena. Od osnutka do 1988. godine predsjednica Aktiva bila je Ružica Tkalčec, a od početka Ivka je bila aktivna članica. Tu su se žene u slobodno vrijeme družile, osmišljale svoje interese i zajedno radile. Od samog početka opredjelile su se za izložbe ručnih radova, torti, kolača i očuvanju kulturne baštine, izvornih starih predmeta i nošnji svojeg sela. S vremenom Ivkina djeca stasala su u odrasle ljude. Došlo je vrijeme da se i ona aktivnije uključi u društveni rad. Žene ju 11. 1. 1988. biraju za novu predsjednicu Aktiva žena Kladare. Postavši predsjednica u njoj se probudila ljubav za starine. Počela je obilaziti kuće svojih suseljana, one za koje je znala da imaju predmete njenog interesa. K svakoj teti ili baki ponijela bi nešto novo kupljeno u dučanu da bi dobila njoj vrijedno, staro. Sjetila se i svojih gorica, predmeta i robe u klijeti. Tu su vrijedne stvari: preborni stoljnjak i krpe, glineni tanjuri, pehari, čaše, zdjele, putre, starinski noževi škljoce, žlice, viljuške i još mnogo toga, čekali godinama da ih se ona sjeti i pokupi u svoju zbirku. Kad se po Kladarama saznalo o Ivkinom hobiju, žene su je i same zvale da joj pokažu i poklone svoje, sada za njih nekorisne stvari, jer su znale da će to kod Ivke biti trajno sačuvano. U zbirci ima i vjenčanu suknju, čipkanu ručno, bijelim vezom s kraja devetnastog stoljeća. Vrijedno je vidjeti zbirku njenih marama na glavu tzv. svilaša, baršunskih marama, štofenih, crvenih marama s ružama koje su nosile mlade snahe, rubce štrikance, tople velike rubce bovce ili gunjaše, za koje je davno pokojna majka Dora rekla - samo mi gunjaše čuvajte, vu njema je pre toplo -. Njih danas zamijenjuju zimski kaputi. Zahvaljujući svojoj predsjednici Kladare imaju sačuvanu specifičnu, izvornu, staru nošnju svojeg sela. Tu nošnju ona je temeljito istražila po Kladarama kod najstarijih suseljanki npr. žive Jelke Magdićeve i nedavno u devedesetim godinama umrle Danice Šustarove. Za najstarije nošnje pomogle su čak i slike na nadgrobnim spomenicima pokojnih Kladarčica na pitomačkom groblju. Tako je rekonstruirala još neke stare nošnje, kojih već davno nema. Za njenog predsjednikovanja žene su formirale Udrugu žena Kladare. Po novom Statutu Udruga je istovremeno i Kulturno umjetničko društvo. Prosječno svake godine organiziraju po pet izložbi u Virovitičko – Podravskoj i Koprivničko - Križevačkoj županiji, a prošle 2007. godine imale su čak osam izložaba. Nakon 28 godina aktivnog rada, Kladarčice lani su po prvi puta izlagale u Pitomači. Pozvala ih je Općina pitomačka i Udruga vinogradara i vinara da izlože svoje ručne radove na istovremenoj izložbi vina, što žene nisu mogle odbiti. Za svoj rad u proteklom periodu, primile su preko 35 pismenih Diploma, Pohvala i Priznanja, uz novčanu nagradu od 800.00 kuna od TZ Đurđevac za izložen vilan (stari, bijeli, laneni, ručno izvezeni prekrivač za krevet star 150 godina). Prošle godine UŽ Kladara pozvana je od Radio televizije Zagreb i Hrvatske turističke zajednice na učestvovanje sa starim obićajima, na snimanje televizijske emisije "Trideset u hladu u Pitomači". Time su konačno zapažene i u središtu svoje Općine, po njegovanju obićaja svojeg sela, po nošnjama, starinskim kolačima, frizurama i još mnogo toga. Sve je to bilo u organizaciji i pod budnim okom predsjednice Ivke Mađarove. Trenutno dio eksponata iz Ivkine zbirke krasi etnografsku i sakralnu izložbu "Pitomača nekad i danas" u starom Župnom dvoru koja je otvorena do 2. 2. 2008. godine. Suradnju s muzejima započela je članica Ana Badanjek. Ona je prije trinaest godina dala na posudbu Virovitičkom gradskom muzeju starinski "opleček", vlasništva njene mame. To je zapravo bijeli čipkasti kratki ogrtač bez rukava, sa pintom. Bilo je to nešto prekrasno. Mlade cure u Pitomači su u tome išle na misu, a nosile su to i kladarčice "iskopala" je to Ivka, mada se u Kladarama u isto vrijeme nosio i"tušljin". Ivka provjereno tvrdi da opleček i tušljin pripadaju Kladarskoj nošnjo, a ona ga ima u zbiri svojih nošnji. Taj odjevni predmet danas zamjenjuju kratke jakne ili kaputići. Prava suradnja s muzejima počela je prije devet godina kad je Ivka pozvala na smotru folklora u Kladare direktoricu Gradskog muzeja Virovitice gospođu Danicu Šabarić. Suradnja je nastavljena s direktoricom Dubravkom Sabol i kustosicom i etnologinjom Jasinom Jurković. Udruga žena Kladare danas ima deset aktivnih članica, pet aktivno podupirajućih, a tu pripadaju i gotovo sve starije osobe Kladara, koje iskreno žele da njihova starina bude saćuvane. Uz sve to gospođa Ivka Mađar je pjesnikinja. Od 1991. godine do danas napisala je preko 100 pjesama od kojih su tri: - Čuvaj nam Marijo majko, Selo moje i Podravina - u vlastitom aranžmanu i suradnji sa svojim ženama propjevane, potom uglazbljene i snimljene na CD. Kladare imaju oko pedeset starih pjesama, koje su zahvaljujući Ivki i njenoj članici Evici Filjak pjevačici od najranije mladosti, zapisane riječima i notno da nebi bile zaboravljene. To su Kladarske pjesme, koje u ostalim selima nisu poznate. Srećom većim dijelom snimljene su na CD u pitomačkom Pitomom radiju, što im osigurava vijek trajanja, spašeni su "u zadnji čas" obzirom na životnu dob kazivačica. Dok zajedno zapjevaju Evica Filjakova, Štefa Špirančeva, Janica Prefuntarova, to treba čudi. Sve je to u svojem rokovniku Ivka zapisala, kao i sve radove i običaje u selu od dobivanja platna, čehane, belila platna, lužđane, na dalje, kojih davno više nema, rekla je Ivka. Ona piše i igrokaze i izvodi ih na pozornici u Kladarskom Domu sa svojim ženama. Temelj igrokaza su upamčeni, stvarni šaljivi događaji iz Kladara. Njene prigodne recitacije na predstavama izvode kladarska školska djeca. Organizirala je uspješan posjet djeci SOS sela u Lekeniku i osigurala za djecu prigodne darove. Pomalo žali što u pitomačkoj Općini nema više sluha za volonterski rad i humanitarne akcije u kojima je stalno uključena i premalu godišnju novčanu potporu Udrugi žena Kladare. Za svoj rad primila je Povelju s likom Petra Preradovića Općine Pitomača 1999. godine, Plaketu za prijegorno promicanje i provedbu programa HDZ za 1999. godinu, Zahvalu vlade RH za poticanje i razvoj volonterstva u RH Otisak srca 2001. godine i Spomen plaketu HDZ-a za daljnji razvitak demokracije u RH 2004. godine. Gospođa Ivka ima pune ruke posla. Trenutno veze još jednu kuhinjsku krpu tipa "Kuharice manje zbori da ti ručak ne prigori" za svoju brojnu kolekciju i smišlja nove akcije ćim snijeg okopni i vrijeme malo otopli. Meni ništa nije teško. Sve ja to mogu zahvaljujući ljubavi mojih unuka i svesrdnom razumijevanju i pomoći sve moje djece, rekla je Ivka Mađar.
Barica Mihoković
Post je objavljen 12.01.2008. u 16:49 sati.