Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dio

Marketing

Kultura dvajsprvog stoljeća - dio drugi

Znam da sam napisao da će ovaj dio biti o filmovima, ali nisam skupio dovoljno materijala za jedan pošten post. Razlog tome je što je filmska industrija dvajsprvog stoljeća jedno veliko ništa. Prije su i loši filmovi bili zabavni za gledati. Danas i multimilijunski "blokbasteri" izazivaju kronični zijevitis. Ne, danas ćemo se baviti mnogo opsežnijom i, rekao bih, važnijom temom - glazbom. Ona se posebno razlikuje od svih drugih umjetnosti - po popularnosti, raznolikosti i rasprostranjenosti. Svaka subkultura je obilježena glazbom. Ali glazba je daleko od utjecaja. Glazba je gorivo. Ona je odraz društva. Ona daje mladima način da se izraze. Iako se mnogi ne bi sa mnom složili, glazba ne utječe na moralnost ili ponašanje mladih, samo im daje priliku da se uklope. A to je u ovom ludom, brzom i kompliciranom svijetu vrlo važno. Roditelji i društvo u cijelini pojma nemaju o problemima mladih, jer oni vide stvari na drugi način. Problem je u tom dugom periodu između djetinjstva i zrelosti, koji počinje s pubertetom. Taj period je, naravno, posve izmišljen. "Mudrost" i drugi misteriozni i nemjerljivi pojmovi su isto izmišljeni - reakcija roditelja koji ne žele pustiti svoje dijete iz gnijezda. Odrasli ljudi su postali odrasli iskustvom. I nova generacija mora ići istim putem. Reći da je svijet opasan nije isprika. Svi smo na ovom svijetu da iskusimo sve što nam se pruža.

Sad imamo hrpu mladih ljudi koji ne znaju što sa sobom. I što onda nastaje? Nastaje nova subkultura, nova glazba, novi način izražavanja. I što onda? Izdavačke kuće nanjuše lovu i onda ono, što je trebalo biti reakcija na ozbiljne probleme nove generacije, postaje komercijalno smeće koje promiče potpuno suprotne ideje - zabavu bez dugoročnih ciljeva. I glazba postaje šund, propast društva. Tada i sama glazba preplavi tržište i svima se zgadi i propadne. No danas su stvari drugačije. Mladi nemaju problema. Točnije problema je više nego ikad, ali nikoga nije briga, nikoga to ne zanima. Glazba postaje instrument kojim se sklapaju oči pred velikim problemima i okreću se prema jednostavnim užicima.

Gadi mi se glazbena industrija danas. Žanrove diktiraju dvanaestogodišnje djevojčice koje slušaju "Umbrella ellla ella ella ella ella ella ella ella et cetera" i "Hey hey hey hey hey hey hey hey hey, I wanna be your girlfriend." Naravno, ne treba vam puno moždane tvari da shvatite da je ova glazba (ako pojam glazbe rastegnete do granice pucanja) sranje, šrot, šit, govno, izmet.

Bile jednom sedamdesete. Tim strašnim godinama vladao je disco. Vrhunac života bio je izlazak subotom navečer u odijelima od poliestera s hrpom spreja u kosi. Uto je došao punk, koji je uništio disco, pa potom i sebe. Punk je bio ne samo glazbeni, nego i kulturni, pokret koji je dao smisao čitavoj generaciji mladih koje nitko nije htio slušati, koji nisu ništa imali i koji su bili u svakom pogledu propalice. Punk je bio divlja, energična glazba koja je pozivala na pobunu. Punk subkultura se ponosila svojom antimodom - trudili su se izgledati što ružnije i biti potpuna suprotnost višim klasama koje su plesale na disco glazbu. Punk je govorio: "Nemamo love, nemamo klase, nemamo budućnosti i ne pravimo se da ih imamo." Danas je ovo punk:



I u čemu je problem? Današnja djeca imaju sve, osim onoga što im treba, stoga se socijalna, politička i slična pitanja njih ne tiču. A što današnjoj dječici treba? Treba im jebeni mozak! A ne "uzori" poput Avril Lavigne i emo ekipe. Zar vi djeco ne znate da postoje važnije stvari od kišobrana i cura - tema današnjih popularnih pjesama?

Evo tekst pjesme "Umbrella":

Jay-Z:
Ahuh Ahuh (Yea Rihanna)
Ahuh Ahuh (Good girl gone bad)
Ahuh Ahuh (Take three... Action)
Ahuh Ahuh

No clouds in my storms
Let it rain
I hydroplane into fame (Eh eh)
Come'n down with the Dow Jones
When the clouds come we gone
We Rocafella (Eh eh)
She fly higher than weather
And she rocks it better
You know me
An anticipation for precipitation
stacks chips for the rainy day (Eh eh)
Jay, rain man is back with lil Ms. Sunshine
Rihanna where you at?


[VERSE 1]
You had my heart
and we'll never be world apart
Maybe in magazines
but you'll still be my star
Baby cause in the Dark
You can see shiny Cars
And that's when you need me there
With you I'll always share
Because

[CHORUS]
When the sun shines
We’ll shine together
Told you I'll be here forever
Said I'll always be your friend
Took an oath
I'mma stick it out 'till the end
Now that it's raining more than ever
Know that we still have each other
You can stand under my Umbrella
You can stand under my Umbrella
(Ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh eh eh eh)

[VERSE 2]
These fancy things,
will never come in between
You're part of my entity
Here for Infinity
When the war has took it's part
When the world has dealt it's cards
If the hand is hard



Together we'll mend your heart
Because ...

[CHORUS]
When the sun shines
We'll shine together
Told you I'll be here forever
Said I'll always be your friend
Took an oath
I'mma stick it out 'till the end
[Umbrella lyrics on http://www.metrolyrics.com]

Now that it's raining more than ever
Know that we still have each other
You can stand under my Umbrella
You can stand under my Umbrella
(Ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh eh eh eh)

[BRIDGE]
You can run into my Arms
It's okay don't be alarmed
(Come into Me)
(There's no distance in between our love)
So Gonna let the rain pour
I'll be all you need and more
Yeah Read let's go look....
Because ...

Jay Read:

Yo my umbrella's up when the world is too much
We still ride for each other like Starsky & Hutch
The new school Jayson & Lyric and nothing comes near it
We close to Lorenze and Nia and its nothing really to it
We got Love Jones we could never be seperated
We always find our way home and never be decimated
I'm speaking from the heart we been the shyt from start
An we gone grind to the end to our life re-starts
Come back in another life
An see you in a different light
An if I'm Superman babygirl you know you kryptonite
My only weakness its hard to defeat this
An even when I'm losing it feels so goooood
I can't complain you everything I aint
An compliment each other from the root to the base
Sitting on the top is where we always wanna stay
It a take a meotor to break us and that'll be tha day




[CHORUS]
When the sun shines
We'll shine Together
Told you I'll be here forever
Said I'll always be your friend
Took an oath
I'mma stick it out 'till the end
Now that it's raining more than ever
Know that we still have each other
You can stand under my Umbrella
You can stand under my Umbrella
(Ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh)
Under my umbrella
(ella ella eh eh eh eh eh eh)

It's raining (raining)
Ooo baby it's raining
baby come into me
Come into me
It's raining (raining)
Ooo baby it's raining
You can always come into me
Come into me


Možda izgleda kao puno teksta, ali se sve svodi na ponavljanje. Ostatak je "rap", što je zapravo moderni naziv za govor. Primijetite seksualnu aluziju u zadnja dva stiha: "You can always come into me." Ciljana publika ove pjesme, dame i gospodo, su djeca.

Samo za komparaciju, evo "The Court of the Crimson King" od King Crimsona, meni jedna od najdražih pjesama:

The rusted chains of prison moons
Are shattered by the sun.
I walk a road, horizons change
The tournament's begun.
The purple piper plays his tune,
The choir softly sing;
Three lullabies in an ancient tongue,
For the court of the crimson king.

The keeper of the city keys
Puts shutters on the dreams.
I wait outside the pilgrim's door
With insufficient schemes.
The black queen chants
the funeral march,
The cracked brass bells will ring;
To summon back the fire witch
To the court of the crimson king.

The gardener plants an evergreen
Whilst trampling on a flower.
I chase the wind of a prism ship
To taste the sweet and sour.
The pattern juggler lifts his hand;
The orchestra begin.
As slowly turns the grinding wheel
In the court of the crimson king.

On soft gray mornings widows cry
The wise men share a joke;
I run to grasp divining signs
To satisfy the hoax.
The yellow jester does not play
But gently pulls the strings
And smiles as the puppets dance
In the court of the crimson king.


Dame i gospodo, TO je pjesma. Ako nekoga zanima o čemu je, pjesma, ali i cijeli album "In the Court of the Crimson King" je nešto što bi Wagner nazvao "Gesamtkunstwerk", to jest glazba, tekst i slika na albumu imaju zajedničko značenje. Ništa nije slučajno ili stavljeno zbog glazbenog učinka. Album se bavi ujedinjenjem suprotnosti - Sunca i Mjeseca, gdje je Grimizni Kralj personifikacija Sunca i predstavlja Fridriha II, kojeg Dante naziva posljednjim kraljem Rimljana. Uglavnom, ako vas zanima više otiđite na SongsUponSea gdje imate podužu ekspoziciju King Crimson albuma.

Koliko god mrzio kontemporarnu glazbu, opet moram priznati da je i ona samo produkt društva. Ali to može puno više reći o današnjem društvu, koje je obilježeno potpunim padom bilo kakve preostale inteligencije, koje je ionako bilo malo. Ako ćete biti raskalašeni narkomani, pijanci i divljaci, onda imajte razlog za to. Koliko je samo ljudi ušlo u pakao droge zbog toga što žele pobjeći od stvarnosti, zbog broblema u obitelji, zbog kojekakvih mračnih i dubokih razloga? A onda naleti nekakvo balavo dijete, koje se na tulumu (po prilici uz cajke) nakljuka ecstasyja i završi u bolnici. Zašto? Zato što svi uzimaju ecstasy i to je hip i urbano i uberkul. Zato što nisi faca ako ne uzmeš ecstasy i svi će ti se smijati. Razlozi su banalni, jer je i život postao banalan. No najzabavnija su mi emo dječica koja režu žile i plaču zato što ih je ostavio njihov voljeni partner s kojim su bili punih tjedan dana. Naravno, rijetko kad se ubiju, čisto zato što čak i ti emo kreteni shvaćaju da zapravo nemaju razloga biti tužni jer im mama i tata kupuju nove igre, nove konzole, nove mobitele i tove njihove debele guzice i kvragu, već sam debelo skrenuo s teme. Uglavnom, slijedi dio treći: filmovi.

Post je objavljen 12.01.2008. u 15:29 sati.