Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/miculin

Marketing

usrid vikenda!

uopće neman ideju šta bi napisala. prije dva dana me uvatilo, sve se nešto kuvanije počela osjećat i eto ti ga na-fibra 38! pa di to ima?! a mogu se pofalit da san i dobro izdržala obziron da radin u vrtiću i da onda obično svi budu misecima bolesni jer vataju svašta od dice, a ja san izdržala puna tri miseca bez da san se razbolila. to je dobro kad tako pogledaš. jučer san bila ka lešani mol, oči u sorbulu, bole, ne mogu gledat, boli me činjenica da iman pidžamu na sebi, parilo mi se da je teška bar 40-ak kila. da ne govorin o boli u leđima, pogotovo u donjemu dijelu. ijme meni majko moja! i jutros se probudin sva vesela jer san bila uvjerena da se osjećan malko bezveze zbog jučerašnje fibre, ali da neman zapravo fibru. i izmirin ja nju (koji me vrag tira da je mirin) i eto ti ga na, opet je iman 37,3. i nije tako strašno. samo da ne naraste. ali me ipak ne boli sve onako ka i jučer. i oči mi nisu u sorbulu!
palo mi je na pamet kako smo i mi žene komplicirane. bar jesmo iz moje neke momentalne perspektive. jer ne valja ako je muško pizdasto puno, jer onda to nije muško nego neka obična pizda. a ne valja ni ako je totalno muško, po onom nekom seljačkom pravilu (daj mesine nušo). jer je onda to totalno gadljivo. e sad-tribalo bi da ima upravo pravu dozu muškosti i pravu dozu pizdastosti da bi nama to odgovaralo. meni npr. muško koje primjećuje svaku maču na sebi i koje se gleda u ogledalo nije muško. draže mi je da ne primjećuje mače na sebi. mada mi je jasno šta to znači za sve ostalo oko njega. isto tako nam je važno da je muško brižno i puno razumijevanja, ali da opet zna i tu granice jer ako je previše brižno i puno razumijevanja ne valja jer naginje na pizdu. komplicirano je to. a njegove najosnovnije potribe su prihvaćanje i povjerenje i onda kad mu žena reče da kako je moga to i to tako i tako onda se u njegovoj podsvijesti automatska lampica pali i šalje mu poruku "aha! ne prihvaća me! nisan ispunija njena očekivanja!" i onda radi svoga ega mora napast. nekad mi se čini da je najbolje da jedno drugo pošalju u neku stvar i posli malo ka da ništa nije ni bilo. a nekad mi se čini da je najbolje riješenje dugometražni razgovor (koji muškima i ne pada baš naj, a nekad ni ženama). skoro sve udate žene (s bračnin stažon dužin od 5 godina) oko mene mi govore da ne buden luda i da se ni slučajno ne udajen ili neka se bar još dugo ne udajen. a meni se pari da kad bi ja to imala za reć ne bi nikad ostala u braku. a opet mi se čini da brak i nije tako loš, doduše to je zato šta cili život iz prve ruke gledan brak svojih roditelja koji odlično funkcionira (i sa svađama i sa nesuglasicama, ali odlično funkcionira). onda mi se pari da je ženi sasvim svejedno je li poklon neki cvit koji je on ukra iz tuđega vrtla ili neki skupocjeni parfem, a njemu to baš i nije tako. on bidan misli da je učinija puno ako joj je kupija neki parfem, jer isprsija se jelte! isto je to danas postala svojevrsna umjetnost, održat takve odnose između muškarca i žene. triba puno se trudit, a danas su ljudi postali komodniji i zahtjevniji i očekuju puno više od života.
isto tako danas muško nije više potribno šta se tiče nekih stvari, žena može sama i do stana i do auta i do kredita i do masu toga šta joj je važno za život. a mislin da se muško mora osjećat potribnin. komplicirano je to, ne da mi se više.
jel mislite da je želja za reprodukcijon nekako urođena? jel mislite da iko može postojat, a da iskreno ne želi imat familju i dicu? ili barem dicu? bez muža ili žene na klasičan način? meni se to pari nemoguće.
moran se danas okupat. već san drugi dan u pidžami neokupana, ufuf. to mi ne pada lako. a oznojila san se jučer bar 13 puta. di me potrefila gripa posrid sride vikenda?! da ne mogu ni na kavu ni vani. mater mi je rekla da moran počet spavat i jest voće i da moran prestat pušit. meni se baš pari da normalno spavan (osim vikendon) i da svaki dan pojeden bar jednu voćku. a za pušenje neman šta reć, u pravu je. rekla san joj da jeden voće svako jutro i da neću ić leć u 23 jer da oću živit. pa mi je rekla "a bidna moja, a do sad smo je držali u škurici!" dobro san se nasmijala. ta žena ima brz jezik, to je jedno čudo.
odlučna san u jednome-sutra više neću imat fibru-nema šanse!

Post je objavljen 12.01.2008. u 12:27 sati.