Marketing
TeIcA-bAlEiCa
Ovaj post posvećujem jedinoj osobi koju mogu nazvati, bez ikakvih prepreka, prijateljicom.
Upoznali smo se jednom davno dok smo još bili klinke.
Točno se sječam kako je izgledao taj trenutak. Sjedim s prijateljicom na zidu i priđe mi jedna mala slatka djevojčica plave kose i plavih očiju, i kaže:"Bok ja sam Tea."
U početku sam se super slagala sa njom, stalno smo bile skupa.
Jednog dana se Tea upisala na rukomet i ja sam joj se počela smijat, a što je najžalosnije i ja ga danas treniram s njom u istom klubu, u istoj ekipi. S vremenom smo odrastale i mjenjale se. Jedan dan smo se svađale drugi družile, ali ništa nije bilo isto kao prije, jer smo oba dvije bili pod utjecajem drugih osoba kao što smo i sad.
Tea i ja se još i danas družimo, unatoč svim sranjima koja su nam se događala. Jedno vrijeme nismo ni razgovarale, radi par ljudi, nismo se mogle niti u oči pogledat. Ali sam shvatila unatoč svemu tome, svim tim sranjim i svađam, da je ona jedina osoba koju mogu nazvat PRIJATELJICOM, a da nismo krvlju povezane.
Možda ovo ovdje napisano mnogim neće biti jasno, ali meni je i to mi je važno.
Želim svima poručiti ako imate pravog prijatelja pokušajte ga što dulje zadržati i govoriti mu da ga shvačate pa i onda kada i niste, jer će vam poslije bit žao kao što je meni, vremena nema puno, poslije će bit kasno.
Za kraj evo njena slika
Post je objavljen 12.01.2008. u 01:59 sati.