Sjedim u fotelji, ne mogu naci polozaj koji mi odgovara, sve mi smeta.. Dizem se, secem po kuci, pokusavam pronaci sto mi fali, zavirujem u kuhinju..trazim i dalje...osjecam se kao pas tragac.. Znam da nesto fali, ali odakle krenuti..?
Vracam se u sobu, ali ovaj put na kauc.. Nema promjene, ali polako shvacam sto mi fali.. Prepustam se masti, i evo ga..pronalazim trazeno..pronalazim izgubljeno.. Tebe..! Preplavljuje me osjecaj koji ni sama neznam opisati..toplina, ceznja, trnci prolaze kroz moje ruke, kroz moje misli.. Hladno mi je, povlacim deku i nestajem ispod nje.. Ponovno onaj osjecaj, nestajem u svijetu maste. Sto mi se dogadja ?! Zasto se osjecam ovako neobicno, cudno, a tako divno i zamamno...poput mirisa tek ubranog voca u proljetne dane, mirisa borovine u borovoj sumi..vuce me da ostanem jos koji trenutak tamo.. Lete mi misli, nestaju u daljini ali se opet vracaju, kao da je sve stvarno. Zatvaram oci na tren, osjecam dodir, mekan poput svile a tako njezno snazan, siguran..zeljan.. Grle me ruke, ljube me tople usne, nestaju na mojim grudima.. Krenule su niz moje tijelo, maze svaki dijelic mog trbuha koji se izvija od ugode pod njima, zeli ih sve jace osjetiti, sve toplije ljube... Postaju nestasne, ali sigurne su u to sto rade, dok ih vracam na svoje usne,, Cijelim tijelom je moj,,sada moje ruke traze, ledja su mu tako njezna, snazna, zastitnicka..nitko mi nista ne moze..samo on.. Sve postaje igra, a nasa tijela igracke.. Toplije je, otkrivam se..ali me on pokrije rukama.,usnama..svojim tijelom.. jos jednom postajemo jedno..
Post je objavljen 11.01.2008. u 18:24 sati.