Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/serafina

Marketing

Razlozi zašto ja imam zdrav sexualni život i dobar apetit.

Namjerno preskočih ikakva piskaranja za vrijeme blagdanskih dana,
ove sam dočekala drugačije nego do sada,
ali po meni na jedini pravi način.
Sastala sam se samo sa sobom i svojom savješću i na dar sebi poklonila istinu,
osvještenje u sebi nekih stvari.
Čak kad kao ja mislite da znate puno o sebi uvijek vas iznova iznenadi spoznaja samoga sebe ako si dopustite razmišljati otvorenog srca i uma.
Kahlil Gibran rekao je;
"Darežljivost nije poklanjanje nečega što je potrebno onome kome se poklanja, već nečega što je potrebnije onome koji poklanja."
Zvuči istinito.

Ono o čemu ću sada pisati nastalo je kao posljedica mojih razgovora i razmišljanja ,
u par vremenskih razmaka u nešto manje od mjesec dana.
Ta spoznaja mene-meni i bitnih mi stvari, za mene je zapravo najljepši blagdanski dar.
Najprije sam se našla sa jednim dragim prijateljem, na promociji njegovog novog cd-a i biografije.
Dočekao me sa najtoplijim očima i osmjehom,
baš onakvim kakvim me moj otac znao blagosloviti kad je mislio da ga ne gledam.
Donio je i darove, ali ono najdraže što mi je darovao nije materijalno i ne mjerljivo je novcem.
Pričali smo o tome koliko je važno u životu osvjestiti se u svemu bitnome
i ja sam osjetila ponos zbog svega što je odlučio povjeriti mi.
On kroči svjetom, ulažući svoj ugled, um i vještinu- da bi pomogao da se dogodi nemoguće.
Hrabro korača naprijed, predsatvljajući samo sebe i svoja uvjerenja,
bez ikakve naknade u moneti, čiste savjesti.
On je agenat napredka u ljudskim odnosima.
Viteški je riječ koja mi pada na um kad se njega sijetim, poletan, hrabar.
On zna gubiti jer je izgubio mnogo.
Mnogo je posla koji ga još čeka, a koji si je sam zadao.
Zadaće su to koje mu se nameću zbog onoga što on jest,
a ne zbog neke funkcije koju obnaša ili ne obnaša.
On je živi dokaz da zapravo nema granica dobru
što ga čovjek može učiniti ako ne brine o tome kome će za to pripasti zasluge.
Iako je naša najveća glazbena zvijezda.
On nije jedan od onih koji su stekli cijeli svijet ,a nisu pritom izgubili dušu.
On je netko od koga tako rado učim.

Ona je moja najbolja prijateljica od kad znam za sebe,
naši razgovori za mene su blagoslov.
Potrebna mi je njena mirna riječ i neprijeteča sigurnost koja stišava oluje u meni.
Naši razgovori nikada ne nalaze laka rješenja ,koja zapravo ništa ne rješavaju.
Ona mi nikad ne popušta, nju ne moram i ne mogu šarmirati ni inpresionirati.
Stara prijateljstva su više nego ljubav, jer su dio nas samih.
"Cijenim nova prijateljstva, ona su ljubav koja nam je uvijek potrebna,
ali stara prijateljstva su više nego ljubav, jer su dio nas samih.
Ona i ja smo srasli, kao dvije biljke, oštetile bi se obadvije kad bi se odvojile,
žile su nam isprepletene, i grane."
Tako je napisao M.Selimović, a naša povezanost , uzajamno poštenje i
iskrenost njegove riječi su potvrdile.
Oko Božića uvijek je najviše čuvam u sebi...

Kupala sam mamu, činim to često, ovaj put dala sam nam puno više vremena.
Osluškivala sam i smješila se, jer pjevuši svaki put kad je kupam.
Smješi se i pjevuši pjesmu bez riječi,ja nikada nisam otkrila koju,
a bojim se upitati nju, jer čini to nesvjesno i ja neželim da ikada prestane.
Činila je to dok sam bila mala,samo je tada ona mene kupala.
Ja nikada nisam bila mamina curica, ali svakim danom postajem to sve više
Sa tatom i sa mnom bilo je to kao što obično o pričama o tatama i kćerima i biva,
ljubav na prvi pogled koja još traje iako on više nije sa nama fizički ovdje.
Dok je tako gledam ja joj se divim i postajem svjesna
zašto je moj otac u nju bilo zaljubljen i nakon 40g. braka.
Ima u toj ženi snage, lucidnosti i prkosa više nego što itko u jednoj ženi može i zamisliti.
Poslje smo se mazale kremicama i mirisale,
a onda zajedno jele voće i dugo pričale samo nama dvjema bitne priče, ispričane već bezbroj puta.
Otišla sam od nje ispunjena, zadovoljna, nasmijana.
Osjećala sam se voljeno i bezbrižno.
Nije uvijek tako, jer odnos kćeri i majke često je turbolentan i natjecateljski,
odmjeravanje snaga naša je omiljena disciplina ipak sa vremenom smo odrasle
i ona i ja i prihvatile se tako ne savršene.
Četri kata niže od njenog apartmana je mala kapelica, svratim u nju rado jer nikad nikoga nema.
Savršeno mjesto da se sastanem sama sa svojom savješću i da zahvalim dragom Bogu
na svim prilikama koje mi je u životu pružio i svemu što mi je dano da vidim.
Taj dan zahvalila sam mu najiskrenije što sam mogla što mi je dao priliku da upoznam svoju majku...
Ženu dobrog srca u koju se moj otac tako strastveno zaljubio, sad ga razumijem.
Ponekad za neke stvari jednostavno moramo odrasti.

O mojoj ljubavi mi je teško pisati,najaviše iz poštovanja prema njoj i prema onome što djelimo.
A i nisam dovoljno dobar pisac da bi ovu ljubav znala riječima krstiti.
Ne želim to što imamo ni jednom suvišnom riječju ugroziti ni prostituirati čak ni na ovom blogu.
Pa zapravo ne ću napisati gotovo ništa, a time ću reći najviše.
Jer obićno smo pričljivi kad želimo nešto objasniti najćešće sebi ili
sebe u nešto uvjeriti.
Neka moja šutnja i zadovoljstvo bude moj poklon i naklon njenom liku i
djelu, jer zapravo ne postoje dovoljno dobre i vrijedne riječi kojima bi je darivala.
Jedva čekam novu vožnju biciklom,na onom tandemskom za dvoje.
Samo se još moramo dogovoriti koja će sijediti napred.
Ili na motoru, nikad nije dovoljno brzo meni ni dovoljno sporo njoj.
Već se sad veselim toj bitki i uzajamnom odmjeravanju snaga.

Moram zahvaliti i nekima od vas, koji me redovito već treću godinu čitate,
vi ste moji prijatelji koji me poznaju u dušu.
A da me nikada nisu osobno upoznali i ja ne znam vaš broj telefona,
ali vjerujem vašim porukama u mojim komentarima
više nego nekima koje poznajem cijeli život.
Između ostaloga zbog toga i vas, ovo moje pisanje ima smisla.

Za kraj ostaje da sa vama podijelim nade za sljedeću godinu.
Nade,a ne odluke, jer ne želim sebi nametati nikakve ciljeve,
odavno sam naučila da je život nepredvidljiv i da je baš u tome njegova draž.


Čemu se nadam u novoj godini;
Da će moje prijateljice, posebno A. i S. biti uz mene u dobru i u zlu
baš kao što su bile u protekloj godini.
Grije dušu spoznaja da vas netko voli onakvima kakvi jeste i
da je uz vas i kad se pije i kad se ljubi i kad se boluje...
Da će i sve ostale drage prijateljice znane kao "humanitarke"
dati sve od sebe da nesebično pomognu onima koje život
nije blagoslovio zdravljem, blagostanjem ili srećom kao nas.
Vi ste drage moje živi dokaz da dragi Bog postoji i da je život vrijedan življenja.
Vesele me ljudi koje i ne poznajem , a koji mi na cesti signaliziraju da je policiska patrola u zasjedi,
koji me ne psuju kad zakrčim promet,
koji mi vrate izgubljene stvari i ne pokazuju na mene prstom
zato što sam drugačija.
Vesele me hrablji ljudi kao Gari Kasparov koji se suprotstavio diktaturi u svojoj zemlji i vjeruju da svojim djelovanjem mogu utjecati na bolji svijet
kad moja mama pjevuši dok je kupam,
kad moja maca papučarica ulizi u 19-tu godinu svog života i
još uvijek spokojno prede uz moje skute.
Vesele me male Istarske konobe,školjke, tartufi,
maslinovo ulje, crno vino, hrana za dušu i tilo.
Samo od njih neću preživjeti ali bez njih život ne bi bio vrijedan življenja.
Vesele me njeni iznenadni poljubci i oni mali znakovi pažnje kojih sam samo ja svjesna,
a posebno me veseli kad shvatim da me čula, ali ono stvarno čula i razumjela.
Vožnja na motoru za vedra dana i sedam dana skijanje na koje odlazim preksutra.
Kad je nebo plavo,a more mirno.
I kako moje mjesto miriše nakon kiše.
A najviše me veseli da u meni još ima toliko srca da sve to primjećujem i da me čini ispunjenom, sretnom....



p.s. Ako se pitate kakve veze ima naslov ovog posta sa samim postom, odgovor je nikakve .
Služi isključivo kao navlakuša za sve one površne koji će svratiti na ovaj moj blog samo zato što sam na cool listi i u naslovu se pojavljuje riječ "sex".
Hi,hi, nisam mogla odoljeti i ne našaliti se sa njima...
Koliko toga su morali pročitati, a nisu dobili željeno, kad bi samo malo razmislili uvidjeli bi da su dobili i više nego su željeli..
Jer nam ponekad dragi Bog da s razlogom baš ono što nam treba, a to nije uvijek ono što želimo.






Post je objavljen 11.01.2008. u 04:43 sati.