Marketing
....stranac....
..kažu da je Sara bila djevojka sa suncem u očima..ustajala je rano ujutro i gledala rađanja sunca nad morem..u sutonu kada bi se vraćala kući iz škole, čekao bi je Teo pored osamljenih palmi..tada bi satima šetali uz obalu..bezbrižni, mladi, sretni i zaljubljeni..Teo je žudio za slavom u stranoj zemlji bez sunca i mora..na rastanku joj je rekao:”Adio ljubavi, adio, vratit ću se!”..ostala je sama i uplakana na obali..nije voljela rastanke..nikad do tad nije znala da joj Teo toliko znači, život bez njega je bio prazan i bez nade..
..sunce u Sarinim očima se ugasilo, iako su i dalje oči bile velike, sjajne i pametne..Teo joj je pisao pisma puna nježnosti i ljubavi..svima je govorila:”Vratit će se on!”..jednog dana pismo nije došlo..možda je zalutalo, pomislila je..dani su prolazili, a ona je ostala sama..u njoj se razvio novi život..jednog dana je saznala istinu, ali bilo je kasno..ljudi u gradiću su pričali da je Teo slavan, da se oženio i da se neće vratiti..napustila je palme i otišla živjeti daleko od kuće..živjela je za dječaka plavih očiju i crne kose koji je u potpunosti nalikovao Teu..Sara se uvijek pitala šta će rećisinu kad naraste...?..istina bi ga gorko zaboljela, a ona lagati nije znala..
..daleko u tuđoj zemlji, u toplini doma, Teo i njegova žena, ispijali su šampanjac i slavili rođendan njegove kćeri, plavokose djevojčice..”Zašto si toliko navijao da se mala zove Sara??”, upitala je Tea njegova žena Mirna..odgovorio je:”Zato što je to ime jedne djevojke s najjepšim očima na svijetu!”..pomisao na Saru rađala je u njemu bol i tugu, a on je bio čovjek koji se nije znao suočiti s tim, bježao je od očaja..iako je bio sretan, u njemu se javlja čežnja za domom, morem..krenuo je, a sa sobom poveo ženu i kćer..no u gradiću nije više bilo djevojke s najljepšim očima..samo zato što je mali Teo često maštao o moru i brodovima, Sara je odlučila da odvede sina u gradić u kojem je nekad bila sretna..mali Teo je većinu vremena provodio promatrajući brodove i kupajući se..
..ali jednom….
..dok je Sara ležala na pjesku osjetila je da ju uznemiruje nečija blizina..podignula se na bokove, ali ni jedno poznato lice nije vidjela..samo se nedaleko sunčao neki bračni par, a pored njih se igrala dražesna djevojčica..strančev glas ju je posjetio na Tea i tad ju je zapljusnuo val sjećanja..stranac je imao tamne naočale koje sum u prekrivale polovicu lica..žena pokraj njega je listala neki časopis, vjerovatno francuski..Sara je pomislila da su Francuzi i ponovo se spusti na pijesak..no nije imala mira i sjećanja su ponovo oživjela..sjećala se mekoće u njegovim dlanovima dok ju je milovao..zatim se trgne i potraži sina..djeca su se igrala skupa..
..Sarice, Sarice moja”, tepao je stranac..tko me to zove, pomisli Sara..”Je li to šum mora ili sam sanjala?”..Teo se približio djetetu i pitao se zašto ima tako tužan pogled..”Gdje sam već vidio to dijete”..”negdje sam već sreo te oči”..brzo se dosjetio da je takve oči imala samo Sara..Teo upita mališana:”Kako sezoveš?”..”Teo!”, odgovori mali..
..more je šumilo kao da plače..stranac zadrhta..ruka mu se sama spusti i pomiluje dječaka..zaplače, pusti glas, gorak i slomljen, a riječi i suze odletješe kao kamen u more….
...
........
Post je objavljen 10.01.2008. u 21:27 sati.