Marketing
Hladnoća osjećaja, osveta zbog prošlosti?
Vjerujem mnogo puta ste se našli u takvoj situaciji ili ste čuli bar za nju, ali to je svima nama poznata stvar. Koja zadnjih godina uzima toliko maha, širi se tolikom brzinom kao nekakva epidemija. Ili možda bi mogli reći pandemija. Jer prelazi sve granice ljudskog karaktera, poštovanja i samopoštovanja. Već duže vrijeme ima kako sam primjetio to, i malo malo mi se vrti u glavi zašto se to događa, zašto to ljudi rade. Zašto se pretvaraju u sante leda. Tražio sam odgovor i kad sam ga mislim našao odlučio sam podijeliti to s vama, neću vam reći svoje mišljenje, nego ću vam pisati o tome ali ću pričekati da vidim kako vi doživljavate to i što mislite o tome. Danas je vrijeme kada postoje ili prave veze, koje su dugotrajne ili veze koje su burne i završavaju s gorkim krajem. To smo svi prošli ali ne muči me to, nego gledam na to u što se pretvaraju ljudi nakon prekida, nakon što ljudi izađu iz veze. Većina kao da ih se pretvara u sante leda. I sve bi to bilo ok, jer svatko ima pravo raditi sa sobom što god hoće. I ako je odlučio sakriti svoje osjećaje neka slobodno to učini. Ali što kad takvi ljudi kud postanu sante leda kreću u osvetnički pohod, ne onome koji im je nanio bol i ostavio tugu nego na nedužne osobe koje su u njihovim životima od prije ili su tek ušle. Nebrojno puta sam vidio situaciju nevažno da li je muško ili žensko, gdje u očma im osveta sja. Mnogi je na vrijeme ne primjete i poleknu pred njima a da ni ne shvate to. A oni ne razmišljaju o toj osobi koja je nedužna, koja im ništa nije učinila, uništavaju je kao kulu od karata, kao da vade srce iz grudi ljudima. Odlaze sa skalpom u ruci i nastavljaju svoj pohod. Što je to što tjera mlade danas da to čine, gdje im je srce, savjest odgoj, zar je sve nestalo. Svi smo mi u svom životu osjetili na svojoj koži i tugu i patnju koju nismo sami prouzročili. Ali da li trebamo nakon toga gaziti sve ljude pred sobom. U razgovoru s prijateljima o osveti, nismo se mogli složiti jer neki ju podržavaju neki ne. I to je uredu. Opet ne branim im da se osvećuju ali osobi koja ih je povrijedila. Ali nikako nisam mogao pojmiti na što su ljudi spremni, da bi se osvetili zbog svoje prošlosti na ljudima koji su potpuno ne dužni. Volio bih pitati te sante leda kome su se one na kraju osvetile muškom ili ženskom rodu, nisu. Osvetili su se sami sebi i još više sebe povrijedili. Najgora mi je stvar koju osobno mrzim, npr. u gradu s društvom, i sad netko od prijatelja, prijateljica, vidi nekoga tko mu/joj se svidi, a drugi iz istog društva kažu de to je kurvetina,pogledaj ju kako se obukla ili ako je muško u pitanju koji jadnik, izgleda kao žigolo vidiš da je sav prepotentan. A da tu osobu niti znamo, nismo je nikada vidjeli. Zašto ljude sudimo po izgledu, a ne po onome što je ispod tog izgleda. Možda baš ta cura koja nekima izgleda kao kurva ili ta svinja od muškarca su ustvari predobri ljudi, sa osjećajima. Koji su ustvari anđeli,a ne vragovi. Postali smo toliko materijalni, da to nije za vjerovati. Prije će prijatelji primjetiti na tebi novu majicu novi nakit, nego npr, tvoju promjenu psihičku. A zašto, jer uopće više nitko, ili velika većina ne gleda na to. Svima je bitno da izgledaš fantastično u trendu, da ti još visi etiketa trgovine gdje si kupio odjeću pomogućnosti da je što skuplja. Što vrijedi odjeća ako ispod nje nema čovjeka. Majica koju kupimo isto će izgledati isto na nama i na stolici sožena neće promijeniti boju. Izjave poput one svi ste vi muški isti ili sve su žene kurve, toliko me iritiraju i smetaju da to nije za vjerovati. Nisu svi isti. To je sigurno i dokazano milijun puta, ali mi to moramo reći i umjesto da ostanemo na tim riječima ne. Mora se nešto i učiniti ali ne pozitivno, jer vas je bivši ili bivša povrijedila. Razumijem ja bol koju takvi događaji izazovu u čovjeku, ali taj poriv da nakon toga pregaziš sve pred sobom nikako ne mogu razumijeti. Svjedok sam mnogih situcija gdje netko bude s nekim samo da napakosti svom bivšem partneru, da dokaže svom društvu svoj egoizam. A ne gleda da ta osoba s kojom je bio koju je iskoristio nije ništa kriva da ne zaslužuje da joj se to dogodi. U što su se danas mladi pretvorili. Više nitko ne gleda čovjeka u srce, u dušu svi su postali ljudi egoisti, hodajuće sante leda. Ne shvaćam o čemu razmišljaju u tom svom osvetničkom pohodu, mogu samo reći da se tako nisu nikome osvetili već su samo sebe još više zgazili. I da će u tom pohodu na kraju izgubiti tu bitku. Jer iz tog pohoda nitko na kraju nije izašao kao pobjednik. Pitam se da li to mladi danas ne znaju što znači ljubav, da li znaju što je uopće ljubav. I da osvetnički pohod nije dobro što će učiniti, da ne treba biti santa leda, jer prava ljubav možda je tu samo ju ne vidimo.
Post je objavljen 10.01.2008. u 15:05 sati.