Kako nam je blog propao od kada smo uspjeli u životu, odlučio sam zauzvrat s vama podijeliti tajne naših uspjeha, kao i dileme o naravi istih te opisati posljedice koje je uspjeh imao na naše živote, kako biste nam se mogli pridružiti u sreći i veselju, a i lijepo je biti okružen uspješnima.
Krenut ćemo redom – od najvećeg uspjeha, do najveličanstvenijeg neuspjeha, kako i dolikuje.
1. Hmudekovo transcendiranje i još više od toga
Hmudekov uspjeh je epskih proporcija i o njemu je gotovo bolje ne govoriti. Ipak, dobio sam odobrenje od najviših instanci. Ukoliko smatrate da je Hmudek postao multimilijarder i intergalaktički ševac – varate se. Njegov je uspjeh na čisto duhovnoj razini. Hmudek je, naime, transcendirao. Tijelo tu više niti ne postoji, tek velika ezoterična energija koja kruži svijetom u obliku oštroumnog odsjaja lica s blagim smiješkom. Obratio sam mu se putem misli, a blagi osmijeh je postao još blaži:
Ja: Kako si?
Hmudek: Preuzeo sam na sebe probleme svijeta i namjeravam ih riješiti u najskorije moguće vrijeme, nekako je skromno izustio.
Ja: Što radiš konkretno?
Hmudek (nježno): Gledam svijet s nježnim neodobravanjem.
Ja: I kako će to dovesti do promjene?
Hmudek: Snagom misli prodrijet ću i do zadnjeg crnca u Africi te ću vas sve prevesti na stranu dobra.
Ja: Hoćeš reći da ćeš pobijediti zloću u nama snagom svoje ljubavi.
Hmudek: Ljubavi i mudrosti, prijatelju moj.
Ja: A smijem li imati drugih bogova?
Hmudek (obzirno): Ako si hinduist naravno – jer svaka vjera vodi k ljubavi i mudrosti ako se ispravno interpretira.
Ja: Znači ti si ishodište svake vjere.
Hmudek (božanstveno): U mene stupate i ne stupate, i jeste i niste.
Ja: Pa jesmo li, ili nismo?
Hmudek (razljućeno): Neki jesu, a ti nisi.
Ja: A šta sam ja?
Hmudek: Agent provokator ateističko-agnostičke koalicije zla i nereda.
Ja (plaćajući rundu u hramu ugostiteljstva): Zašto me onda ne plaćaju?
Hmudek (indulgencijski): Jer si volonter i zato te volim. Ti misliš da si dobar i nemaš zle namjere.
Ja: Hvala.
Hmudek: U redu je prijatelju, a sad idem biti.
Ja: Piti!?
Hmudek: Ne, samo biti!
Ja: Budi Bog s tobom, prijatelju.
Hmudek: S tobom sam, prijatelju.
Tu je razgovor s Njim prestao. Duhovno pročišćen i tek ovlaš umno smućen prelazim na drugi najveći uspjeh.
2. Hrenin multinacionalni san
Dok sam osjećao Hmudekov sveobuhvati pogled, počeo sam polako shvaćati kako je Njegov blagotvorni utjecaj već dao rezultata. Hreno je promijenjen čovjek. Kao direktor multinacionalne korporacije koja promiče dijalog, seks bez granica i oglašavanje skupih pića – ostvario je snove generacija. U svijetu u kojem nema veze koje ste vjere dokle god ste zgodno žensko, Hreno je našao sebe, svoj mir i dostojanstvo. Uostalom, čujmo i samog Hrenu.
Ja: Hreno, prijatelju i direktore, kako si?
Hreno: (skromno pogledavši na 6 milja eura vrijedan Cartier na ruci): Nemam puno vremena, sastanci i tako to, ali, prijatelju, za tebe uvijek mogu odvojiti 5 minuta.
Ja: To je lijepo od tebe i pokazuje veličinu tvoje duše.
Hreno (objektivno): Je, velik sam čovjek.
Ja: Daj neki primjer.
Hreno: Uzdržavam nekoliko mladih mama, i to vrlo diskretno.
Ja (gotovo mudro): Pravi dobrotvori i jesu anonimni.
Hreno: Naravno, a i ne želim da im supruzi saznaju.
Ja: Mogli bi steći pogrešnu impresiju o vlastitim ženama.
Hreno: Ma ne, nego ispravnu, a ja volim da moje žene, a njihove supruge, rade samo sa mnom neke stvari.
Ja: Ma jasno, ti si stari romantik.
Hreno (odsutno): Šta kažeš, nisam te slušao?
Ja: Ma nema veze, glavno da je tebi dobro.
Hreno (izravno, ali prijateljski): Nego, da prekinemo ovo, šta – jel' ti treba novaca ili šta?
Ja: Ma nije prijatelju, samo sam te htio vidjeti…
Hreno (neumoljivo): Koliko ti treba? Iljadu? Dvije?
Ja: Pa u biti tri.
Hreno: Nema beda, a sad stvarno moram ići.
Ja: Moj najveći prijatelju…
Hreno (muški): Ajde, nemoj sad tu sliniti. Konobar, račun!
Ja (ženski): Kad ću te opet vidjeti?
Hreno: Znaš da sam rasprodan. Ubacit ću te u raspored tamo oko ožujka. Nego, kako nam je Hile, ne čujemo se. Nisam mu ja kriv što mi status ne dozvoljava da me vide s njim po Zagrebu, ipak je on tek viša srednja klasa…
Ja: A sa mnom si se našao?
Hreno: Ma objasnit ću mojim novim pravim prijateljima da si neki molitelj…
Ja: Ma daj molim te.
Hreno: Eto vidiš. A sad bok.
Dok je sjedao u svoj novi Audi A6 osjetio sam onu sreću koja me uvijek prožima kad vidim da mi je prijatelj uspio. I u uspjehu ostao onaj dobri, stari Hreno. Ljudina! Empatik! Hreno – jednom riječju.
Ipak, neke ljude uspjeh i promijeni, a to se dogodilo Hiletu. Dok sam nazivao mog i Hreninog zajedničkog kuma, sjetio sam se kako je uvijek mrzovoljan i promiskuitetan moj dragi prijatelj bio. A sad – netragom je nestao Hile kojeg smo svi voljeli. Hmudekovski produhovljen, sreću nalazi u igri sa svojim sinčićem dok ni krajičkom oka ne pogledava na druge žene osim svoje. I u uspjehu ljudi znaju propasti.
3. Hiletov samonegirajući uspjeh
Ja: Hile, ljudino, šta ima?
Hile (pun sebe): Šta ti Hreno nije htio posuditi novce pa mene zoveš?
Ja: Ma pederčina, skroz se izmijenio…
Hile: Pa što nisi odmah nazvao svog pravog kuma?
Ja: Oprosti.
Hile: Koliko?
Ja: Ma samo pet iljada da preživim do prvoga.
Hile: Smanjio si troškove na pet iljada tjedno!?? Stvarno si se promijenio.
Ja: Skromno živim prijatelju. Gotovo u skladu s primanjima.
Hile: Ma evo ti sedam kad si takav.
Ja: Hvala prijatelju, hvala. No, ovdje sam zbog nečeg drugog. Reci mi, kako si?
Hile: Sjajno, baš sam promijenio pelenu tvojem kumčetu, a sad sam si otvorio pivce.
Ja (sa suzama u očima): Postao si pravi obiteljski čovjek.
Hile (pun sebe): Nego šta! A i tebi ne bi škodilo.
Ja: Ma moja hoće dijamantni prsten, a znaš da sam iz skromne obitelji…
Hile (pun sebe): Kupit ću ja, kume!
Ja: A šta tražiš zauzvrat?
Hile: Pa, ovaj, ništa. Mislim - samo kumsko, običajno pravo.
Ja: Crnogorsko, slutim?
Hile: Prijatelju, čitaš me k'o knjigu - ovo više nisam ja, možda prije godinu i pol, dvije...:)
Ja: Hvala, ali ne mislim se još ženiti.
Hile (pun sebe): Prijatelju, kad se odlučiš samo javi…
Raznježen nježnim razgovorom s izmijenjenim Hiletom, sjetio sam se četvrtog uspjeha. Uspjeha u zadnji čas brata Hije. Taman kad su ga svi otpisali, zasjao je inženjerskim sjajom čovjeka koji fluentno govori tri-četri svjetska jezika. Uspjeh u zadnji čas je kao sedmica na lotu, dok u ruci držite obavijest o javnoj dražbi vaše imovine. No, vidjet ćemo, i taj uspjeh ima svoju cijenu. Hiju nisam ni morao nazvati – zvao je on tek da bi čuo svoga kuma.
4. Hijin pozni uspjeh
Ja: Halo.
Hija (obveseljeno): Kumašine!
Ja: Baš sam te htio nazvati. Kako si?
Hija: A onako – znalo je biti i gore.
Ja: Pa šta je sad? I pazi šta govoriš – ovo je priča o uspjehu.
Hija: Ma sve u redu, putujem po svijetu, pijem k'o Rus, radim k'o Japanac, a plaćen sam k'o Hrvat.
Ja: Pa to nije loše?
Hija: Bilo bi da nam plaće ne kasne, kaže generalni direktor Hreno da trebamo zategnuti kaiš.
Ja: Direktora treba slušati.
Hija: Ma malo me muči to što nisam primijetio da on sam štedi.
Ja: Pa ne možeš štediti na sebi!
Hija (stidljivo): Ma i to što kažeš, nego imaš li možda pet stoja da mi posudiš do prvoga?
Ja: Ma kume, dat će ti kum i iljadu, nije problem.
Hija (oduševljeno): Kume moj!
Ja: Ajde, ajde, nemoj da te vide da plačeš…
Hija: Teška su vremena kume moj jedini…
Ja: Ma nisu, dobro je. Čujem da ševiš.
Hija (nezadovoljno): Uvijek istu.
Ja: Sranje!
Hija: Teško.
Ja: Glavno da si ti meni dobro.
Hija: Tko? Ja?
Ja: Slušaj, moram ići, javi se.
Hija: Ako budem u mogućnosti…
Razgovor s Hijom me je opet naveo na razmišljanje o tome u čemu se očituje osobni uspjeh. Da li možda u Hiletovoj novopronađenoj bogobojaznosti, seksualnom odricanju i očinskim osjećajima? Ili u Hreninoj duševnoj postojanosti i dobroti? Možda u Hmudekovoj metamorfozi iz Nadčovjeka u Nadboga? Ili pak u Hijinom suosjećanju s nadređenim Hrenom? Sve su to, dabome, sastavnice osobnog uspjeha, koji nije ništa drugo do duševne nadgradnje i pomirenja sa svijetom, kroz uklapanje u sustav bez kompromitirajuće predaje. No potpuno spoznavanje naravi osobnog uspjeha se može dosegnuti, čini mi se, tek apsolutnim društvenim neuspjehom. A to nas dovodi do pete priče o uspjehu u kojoj ću morati govoriti o meni inače ne baš dragoj temi - dakle o sebi.
5. Hurino prosvjetljenje na dnu kace
Sve je počelo kad sam prije nekog vremena osjetio nezadrživi poriv da svijetu obznanim kako mi se povećala plaća te da sam sad poželjan ženik. Ova nepotrebna samohvala, s obzirom da sam imao curu, me je koštala na malo drugačiji način. Naime, okolina je shvatila da sam postao i poželjan jamac, jamac-platac, te čak i sudužnik. More mojih prijatelja mi je učas stalo objašnjavati kako im baš treba netko poput mene, samo da potpišem 8 ovjerenih ugovora kod javnog bilježnika, a dobit ću cugu i prijatelja na 30 godina. Kako sam navikao prijatelje kupovati novcem, potpisivao sam i znanim i neznanim. Uskoro su počele stizati opomene zbog tuđih propusta. Nisam se obazirao. Poslije su došli neki ljudi s ovlastima, popisali imovinu, a zatim je uslijedila i dražba. Ostao sam na ulici. Roditelji su mi nešto govorili o «preuzimanju odgovornosti za vlastite postupke», što sam ja ispravno shvatio kao «dosta smo trpili tvoje gluposti». Život na ulici me istinski promijenio. Počeo sam suosjećati s propalicama svih fela. Osjetio sam toplinu jutarnje rakije. Shvatio sam ljepotu žicanja za pivo pred trgov'nom. Malo me je tek pogodilo kad bi mi rekli da smrdim, ali ne previše jer je to i istina. Cura me je ostavila i našla nekog liječnika, ali i to je u redu jer ću tako imati jednu štelu više u bolnici, a liječenje mi doista treba. Samo mi je malo hladno, no ponekad me puste u birtiju u koju sam nekad izlazio, a dobri Hale mi smućka čaj s rumom. Uzmem novine u ruke i sve je kao nekad. Tek me sažaljivi pogledi podsjete da nije baš tako. Ali nema veze. Shvatio sam tajnu uspjeha. Dovoljno je samo spustiti kriterije i svaka situacija se može smatrati podnošljivom. U mom konkretnom slučaju – još mi srce kuca. A dok sam živ, ima nade. Uspjeh je, dragi moji, nadati se. Jer kad se čovjek prestane nadati, onda prestaje i živjeti. Živjeli!
Hure
Post je objavljen 10.01.2008. u 09:46 sati.