Marketing
Kako je bilo?
(by rossa & anna)
Tačnije, dva pogleda na jedan događaj...
U 2007-oj se nakupilo svega. I dobrog i lošeg, podjednakom jačinom. Mada kada je uporedim sa prethodne dvije godine, ova 2007 je bila fantastična! Jedina caka je u tome što sam bila u takvom emocionalnom stanju da sam samo ponavljala: „Da hoće proći, samo da hoće vrijeme proći“...sve odlične stvari koje su mi se desile su bile u sjeni mog prolaženja kroz jedno razdoblje koje je ostavilo traga na meni, ali je na svu sreću završeno. I želeći da to ružno u meni što prije prestane, požurivala sam vrijeme i čekala da dođem do ovoga gdje sam danas. Kad mogu reći da sam ok. Samo što nisam uzela u obzir, da to moje požurivanje je ubrzavalo i odlične stvari koje su mi se desile u prošloj godini. Ali dobro. Makar sam bila svjesna tih dobrih stvari u momentu dok su se dešavale, pa sam se trudila da ih iskoristim do kraja. Danas kad pogledam unazad, shvatim da ne bih ništa mijenjala, ostavila bih sve baš tako kako jeste, jer ako ništa drugo, naučila sam dosta o samoj sebi. Proces voljenja same sebe i dalje je aktuelan, trudim se staviti sebe na prvo mjesto...koliko god sebično da zvučalo.
Dakle, 2007-a...puno smijeha, putovanja, upoznavanja novih ljudi, prevazilaženje nekih stvari iz prošlosti, saznavanje nekih stvari o samoj sebi... sve u svemu, jako dobra godina. Zadnjih mjeseci smo bile u svojevrsnoj hibernaciji, nismo pretjerano ni izlazile, niti smo se nešto pretjerano provodile, pa smo možda zato se trudile nadoknaditi sve na dočeku? Ma pusta opravdanja...djevojke su se dočepale alkohola u ambijentu koji je omogućavao da se oslobodiš svih mogućih inhibicija i samokontrole...tako da smo nas dvije i plesale na stolicama i bacale si so preko ramena protiv uroka i otišle u wc ne znajući ni kako ni kad i čestitale si Novu godinu prije vremena i pjevale pjesme za koje nismo ni znale da znamo tekstove (ili smo na brzinu izmišljale svoj tekst) i pile tekilu kao da je voda...i u 2008 ušle sretne i vesele i zadovoljne i samosvjesne i nasmijane i kad bi cijela godina bila tako oslobođena svih mogućih stega koje si sama nametnem, ne bi bilo sretnije osobe od mene.
Anna
Ovaj post je ustvari trebao biti prije objavljen, ali gripa ne pita kad napada tako da sam opravdano kasnila. Sta ja novo da kazem a sto Anna vec nije rekla? Mojim ocima gledano, da, bio je to dobar provod iako sam vjerovatno dobila pokoju boru od mrstenja pri pomenu mjesta gdje se cekala nova godina nekoliko dana prije samog doceka.
I, da, super je sve ispalo s obzirom da me 31-og ujutro ni iz cega zaboljela peta pa sam sepala skoro cijeli dan. mazala sam gelom da mognem eto, odsepati kako-tako do mjesta dogadjaja. Bol je popustila (kako bi inace plesala na stolici) a kad bi me pitali kakve su bile face oko nas rekla bih da ne znam. I dan-danas ne znam. Znam koliko je to bilo potrebno odnosno osobe s kojima sam dosla a ostalo...maglovito do potpuno nejasno i samim tim nevjerovatno nebitno. Moram priznati da me cak ni pjevaljka nije izbacila iz takta kojekakvim pjesmama Grand Parade - Grand Sarade, fino je “ispekla” repertoar pjesama (dok sam, ponavljam, skocila na stolicu). Ustvari, vrlo bitno je bilo i to da kako sam obecala da cu se napiti
E, kad ste u stanju da vas uroci nece stici (ako je vjerovati narodnom predanju) jer ste si, i jer vam je prijateljica bacila soli preko ramena, kad je fina klopa pred vama i alkohol koji se tako milo slijevao niz grlo, provod ne izostaje. Od toga je mozda jedino bilo zanimljivije gledati slike. Smjesnije definitivno.
U neka doba sam se cmoknula sa mojim dragim prijateljicama i nastavila dalje (taksijem, pozlatio se) do mjesta gdje me docekao moj Mili-Mileni koja mi pokaza put do stolice na koju, kad sam sjela, to je bilo to. Tu sam morala nastaviti uz dobru staru Kolu jer bi u protivnom mislila da ce mi se glava odvrnuti i pobjeci s ramena. Kako sam izgledala u ocima njegovih radnih kolega ne znam, ali eto on kaze da su oni svi dobri i krasni pa ja tu zakljucih da nece govoriti za mene da kako me nije sramota, zensko, a 'nako se napila, hehe. Samo da zna, nisam pjevala (ono p'janski, niti sam furala onu p'jansku pricu). Stanje mi se vise citalo iz samih ociju, jelte. I iz penjanja uz stepenice (silazak jos gori).
Bilo kako bilo, ili-vam-ga suma sumarum, bilo je dobro. I bilo bi jos bolje da me drugog dana Nove godine nije zaskocila gripa koja me jos drzi. Kasljem, stoga ako me cujete gdje god da ste, oprostite, lijepo molim.
Rossa (rekla bih ono ljubi Vas, ali Vas ne ljubi, ovo je prelazno ;)
I samo dašak atmosfere...
što bi Rossa rekla, ovo se ne da gledati osim ako niste p`jani :))
Post je objavljen 08.01.2008. u 19:59 sati.