Marketing
...DJEVOJKA KRAJ RIJEKE...
Živjela je u dvorcu kraj rijeke. Imala je nepunih sedamnaest godina. Nitko nije nikada uspoređivao njenu ljepotu ni sa čime. Njene oči su bile boje neba. Prozirne i nestvarne ,baš kao i ljubav. Nikada nije izlazila iz dvorca. Svi su mislili da je sretna, uvijek je bila nasmijana. Ali ne! Ona nije znala što je sreća. Nosila je masku na licu,lažan osmijeh. Bila je jadna,tužna,osjećala je strah. I tako dan za danom.
Nikad nije donijela ni jednu svoju odluku. Svi su njome manipulirali kao da je obično smeće. Nije imala onih pravih prijatelja, samo one kao popularne uobražene šminkerice. Njih je nazivala prijateljicama,ali i one su je jednako tako smatrale glupom. Bilo je stvar u tome što nije imala ono:JA! Uvijek je drugima ugodila ,radila je samo što su joj drugi rekli. Ali nije znala što oni svi misle o njoj. Svako jutro kad bi se probudila,pogledala bi kroz prozor. Rijeka koja je bila kraj dvorca, uvijek joj je bila nekako čarobna. Dugo je razmišljala jedne noći,nakon što je čula roditelje kako razgovaraju o njoj. Razočarala se. Bilo je previše dobrote u njoj koja se postepeno pretvarala u mržnju. Željela se osvetiti svima,ali nije mogla pronaći način…Kako?... samo joj je to pitanje bilo u glavi. Izašla je van. Lutala je ulicama grada,svi su ju čudno gledali ,ali to joj ovaj put nije bilo važno!...ipak, nije mogla pronaći svoj mir. Odlučila je otići do rijeke. Sve je bilo tiho. Mrak i samo mrak. Čak nije bilo ni zvijezda. Odlučila je prvi put nešto u životu. Donijela je jednu svoju odluku,željela je da sada svi pate,tako kako je patila i ona.Počinila je samoubojstvo bacivši se u rijeku..Rijeka je njeno tijelo odnijela daleko.Bilo joj je jedino žao što nije osjetila onaj osjećaj..osjećaj zaljubljenosti..što nije osjetila ljubav. No,umrla je sretna. Umrla je s osmijehom na licu. Idućeg jutra,njeno mrtvo tijelo bilo je na nekim kamenima. Hladno, usne su joj bile plave, a oči…prozirne i nestvarne….još uvijek je bila tako lijepa i još uvijek je imala svu ljepotu svijeta.Nitko nije primijetio da je nema.Nikoga nije bilo briga. Zazvonilo je crkveno zvono,a jedan starac samo je rekao:"Umro je jedan anđeo"……..
Post je objavljen 08.01.2008. u 08:46 sati.