Marketing
SLON U SOBI
SLON U SOBI
Postoji slon u našoj sobi. Ogroman je i ne miče se pa ga je teško zaobići. Ipak, provlačimo se pored njega, pitamo jedni druge: „Kako si“ – „Dobro sam“ i još takvih besmislenih pitanja. Razgovaramo o vremenu. Razgovaramo o poslu. Razgovaramo o svemu osim o slonu koji leži usred sobe!
Postoji slon u našoj sobi. Svi znamo da je tamo. Dok razgovaramo mislimo o njemu. Stalno nam je u mislima. Jer znaš, to je stvarno veliki slon. Sve nas je prestrašio.
Ali mi ne razgovaramo o slonu u našoj sobi. Molim te, reci njegovo ime! Molim te, ponovi njegovo ime! Molim te 'ajmo razgovarati o slonu u našoj sobi!
Jer, ako razgovaramo o njegovoj smrti možda možemo govoriti i o njegovom životu. Smijem li ti reći njegovo ime, a da ne okreneš glavu? Jer, ako ne smijem, onda me ostavljaš samog…
sa slonom…
u sobi…
Autor nepoznat
Izvor teksta: www.roda.hr
Ako ste prijatelj obitelji koja je izgubila dijete...
…osjećate se prazno i bespomoćno, pitate se što možete reći kako biste umanjili njihovu bol i pomogli im u oporavku. Istina je da nema laganih odgovora, niti jednostavnih pristupa koji univerzalno pomažu, nema magične formule koja otklanja bol. Kad umre dijete, prirodno je da se osjećate bespomoćno. Nemojte zato, što se osjećate nedorasli situaciji, izbjegavati vaše prijatelje. Pokažite da vam je stalo do njih, pokažite vašu brigu, to djeluje utješno na tugujuću obitelj. Vaša podrška i razumijevanje može pomoći obitelji da lakše dođe do procesa iscjeljivanja. Sljedeće sugestije mogu vam pomoći u idejama kako pružiti pomoć svojim tugujućim prijateljima:
ne trudite se naći magične riječi koje će odagnati tugu – one ne postoje. Jednostavan zagrljaj, dodir i obično – «Žao nam je» – znače pravu podršku
ne bojite se plakati pred njima. Vaše suze su počast djetetu i roditeljskoj tuzi. Moguće je da ćete rasplakati i roditelje, drugu rodbinu i sl., neka vas to ne brine jer suze liječe.
nemojte reći – «Znam kako vam je …» - teško da možete shvatiti dubinu tuge koju osjeća roditelj kad dijete umre.
nemojte reći – «To je Božja volja…» - to je klišej koji minimalizira smrt i tugu.
ne trudite se pronaći nešto pozitivno – «Ipak imate i drugo dijete…» - ne postoje riječi koje mogu opravdati smrt djeteta.
slušajte – pustite ih da iskažu ljutnju, bol, nesigurnost, nevjericu ili krivnju. Shvatite da roditelji imaju potrebu govoriti o djetetu i događaju, stalno i uvijek ispočetka.
izbjegavajte okrivljavanje bilo kojeg oblika – «Trebali ste…» - to u najmanju ruku nije pristojno, a niti ne pomaže. Odluke koji roditelji donesu, njihovo ponašanje, rituali i obredi koje su izabrali ili odbili, idealiziranje djeteta i sl. mogu vam se učiniti ekstremnima. Probajte razumjeti da je to ponašanje normalno i očekivano čak i u razdoblju od godine dana nakon dječje smrti.
budite svjesni da u roditelja koji su religiozni, smrt djeteta može poljuljati vjeru. Ne nudite gotove odgovore, na njima je da izgrade vlastita objašnjenja za nastalu situaciju.
budite uz njih – pomozite obavljati svakodnevne poslove, ako obitelj ima još djece preuzmite brigu oko njih, pomozite im na bilo koji konkretan način. Nemojte reći – «Ako što trebate, nazovite me…» - Najvjerojatnije je da vam se neće javiti – u nuđenju pomoći budite jasni i konkretni.
posebnu pažnju posvetite ostaloj djeci u obitelji – ona su isto u boli, zbunjeni događajima oko sebe, često ih ostali članovi obitelji nenamjerno ignoriraju. Nemojte se zavarati činjenicom da zato što ne pokazuju tugu oni nisu u boli. Djeca često zatome svoju tugu i bol kako bi spriječila još jednu brigu svojim roditeljima. Razgovarajte s djetetom i priznajte mu pravo na njegove osjećaje.
nemojte se plašiti govoriti o djetetu – spomenite njegovo ime, pokažite roditeljima da oni nisu jedini koji ga se sjećaju.
budite strpljivi – pokušajte shvatiti da članovi tugujuće obitelji različito reagiraju na gubitak. Netko voli o tome govoriti, neki to izbjegavaju, neki članovi iskazuju ljutnju…
podjelite svoja sjećanja o djetetu s njima – rečenice poput – «Sjećate li se kad…» - pokazuju da poštujete dijete i da ste svjesni njihova gubitka, prisjetite se posebno smješnih situacija, ili posebno ugodnih trenutaka. Ne bojte smijeha – on liječi.
zapamtite bitne datume – datum rođenja djeteta ili datum smrti, obitelji će biti drago da se sjećate.
lagano ih potičite na aktivnosti koje su izvan dnevne rutine – odvedite prijatelja u kino, šetnju ili ručak. Ne dopustite im izolaciju. Moguće je da vas prvi ili drugi put odbiju ali budite uporni.
imajte na umu da ne postoji standardno vrijeme oporavka – tugovanje traje duže nego što to itko može očekivati. Potaknite tugujućeg prijatelja da si da vrijeme za tugu, da bude strpljiv sa samim sobom i članovima svoje obitelji. Ne govorite – «'Ajde nastavi sa životom…» - takva rečenica nije fer, ona ne dopušta prirodan proces oporavka, očekuje od osobe previše i prerano.
budite spremni na promjene u ponašanju – članovi obitelji uče živjeti bez djeteta. To je vrlo bolan proces. Ne očekujte da će ostati isti.
ostanite u vezi s obitelji – tuga ne prestaje na pogrebu ili prvoj godišnjici.
Budite uz njih…
Post je objavljen 08.01.2008. u 07:00 sati.