.........................................................................................................................................................................................
BLACKOUT!!! Koji k... je on radio tu? Nisam mogla vjerovat!!! Ali ubila sam ga! Bila sam tako jebeno uvjerena da sam ga ubila. Točno sam se sjećala trenutka kada mu je metak probio prsa... Pao je na pod... A krv je iz njega curila i curila... I nije se zaustavljala... Šta je radio ovdje? Ma šta je radio ovdje s njom? Kako se dočepao Ane?!?! Kako?!?!
Nije mi preostalo ništa drugo nego da dođem k njemu... Pa sam to i odlučila napraviti...
Odgurnula sam Bestiariusa od sebe i rekla mu da moram ići... Zbunjeno me gledao i pokušao me uhvatiti za ruku kad sam odlazila od njega.
*Ne! Pusti me!-izderala sam se na njega u trenutku kada mi je čvrsto primio ruku
*Selene? Koji ti je kurac?
*Pusti me! Ne posjeduješ me! Zato me pusti!-govorim mu i izvlačim svoju ruku iz njegovog čvrstog stiska
Krećem prema šanku,ali njega nema. Okrećem se oko sebe,ali ne vidim ga. Previše je ljudi oko mene. Neopisivo sam živčana! Muzika je toliko glasna da cijela prostorija vibrira. Moram izaći odavde,moram... Ali gdje su oni otišli? Gdje? Razmišljaj Selene,razmišljaj! On ju ima... A ona posjeduje tebe... Ne možeš bez nje i nesmiješ dopustiti da joj itko išta napravi... Moram ju naći! Moram!
Krenula sam prema izlazu kada mi je za oko zapeo neopisivo zgodan dečko... Mmmm,morao je biti moj,jesnostavno je morao...
Približavala sam mu se u ritmu muzike... Došla sam ispred njega i okrenula leđa prema njegovim prsima... Već u idućem trenutku polako sam se spuštala niz njegovo tijelo... Naglo me primio i okrenuo k sebi... Pogledala sam ga i primijetila da ima neopisivo plave oči...Jebemu m...! To me najviše palilo! Nisam mogla čekati! Primila sam mu vrat i zarila očnjake u njega. Osjećala sam kako mu srce polako prestaje kucati... I onda je napokon prestalo... Pustila sam ga,a njegovo tijelo je palo na pod. U sekundi sam bila kod izlaza i točno kada sam pogledala iza sebe čula sam nečiji vrisak.
*Aaaaaaaaaaa!!! Mrtvac!!!
Nasmiješila sam se sama sebi i ležerno izašla van. Promatrala sam svaku uličicu i tražila ih. I kada sam već bila spremna da odustanem; vidjela sam ju kako leži na podu.
*Ana!!!-viknula sam i potrčala prema njoj
*Selene...Nee...Ne približavaj mi se...Ovo je zamka..-govorila mi je još mamurna od neke droge koju su joj očito dali
*Ma nije me briga Ana! Neću mu dopustiti da ti naudi! Nikada!
*Ali...On...On nije sam...
*Kako misliš nije sam?
*Evo kako misli...-čula sam poznati glas iza sebe
*Lucian? Ne mogu vjerovati...
*Okreni se Selene...Pogledaj me...
Znala sam da nemam vremena za njegove igrice,pa sam zato i odlučila riskirati. Polako sam stavila ruke u kaput kako bi dosegnula pištolje; pištolje sa srebrnim metcima. To mi je bila jedina nada da se zauvijek riješim Luciana, bez obzira na posljedice. Posegnula sam za pištoljem i naglo se okrenula i ispalila nekoliko metaka za redom u smjeru Luciana. Začula sam Anin vrisak i brzo otrčala do nje gledajući kako moji metci probijaju Lucianovo tijelo. Uzimam Anu za ruku i širim svoja crna krila koja prekrivaju puni Mjesec. Dok sam letila prema prvoj visokoj zgradi promatrala sam Damiena. Nešto se s njim dogodilo. Bila sam uvjerena u to. Izoštrivši pogled ugledala sam veliku ranu na njegovom vratu. Bio je to ugriz. Ali ne bilo čiji ugriz. Bio je to ugriz lycana... Sada je jedan od njih; više ga ništa ne može spasiti.
Spustila sam nas na vrh od neke zgrade. Ana se još uvijek tresla. Nisam znala šta da učinim. Da li da se javim Majandri ili ne... Ali toliko se toga dogodilo od kada ju nisam vidjela...
U mom razmišljanju prekinula me nekakva crna sjena koja se približavala Ani i meni...
Odmah sam primila pištolj spremna da pucam.
Sjena se micala polako,vrlo polako. Nisam znala šta bi to moglo biti. Nisam niti pretpostavljala da je to on.
Napokon ga je obasjala Mjesečeva svjetlost. Bio je to muškarac iz diska kojeg sam ugrizla prije nego što sam otišla u potragu za Anom.
Nasmiješila sam se i pogledala u Anu. Ona me je još uvijek zbunjeno gledala.
*Znaš tko je ovo?-pitam ju
*Ne.-odgovara uplašeno
*To je moja žrtva. Vidiš koliko je ovisna o meni? Ugrizla sam ga i takvog ga ostavila u disku,a on me je našao. A znaš zašto?
*Ne...
*Zato jer treba moju krv. Treba moju krv jer inače će umrijeti... Reci mi Ana... Da li da mu dam da pije...? Ili da ga pustim da tu istrune?
*Zašto mene to pitaš? Kakve veze ja imam s tim?
*Pa imaš Ana... Ne bi vjerovala,ali imaš...Onda?-pitam ju očekujući odgovor
*Daj mu da pije.-govori kroz suzne oči
*Jesi sigurna Ana?
*Da!!! Sigurna sam! Daj mu da pije!
*Kako ti kažeš...
Spuštam se na koljena i primam mu glavu. Cijelo lice mu je blijedo. Samo njegove nebesko plave oči prate svaki moj pokret.
Skidam sa sebe kaput i dižem rukav od majce. Dajem mu svoju ruku,a on ju prima k sebi kao životinja.
Nije čekao niti sekunde,odmah je zario svoje očnjake u moju ruku.
*Aaaaah!!! Koji jebeno dobar osjećaj!-govorim i gledam Anino lice koje pozorno prati ispijanje moje krvi
*Sada bi bilo dosta!-pokušavam izvući ruku
*Dosta rekla sam! Pusti me! Hej tebi se obraćam! Dovoljno si pio!
Usprkos mojim molbama,on nije prestao pit. Počelo mi se vrtiti. Pala sam na pod,a on je još uvijek pio. Pogledala sam u Anu,a ona se samo nasmiješila.
*Šta je tebi smiješno glupačice mala?!-prozborila sam slabašnim glasom
*Još Diabolus! Još pij!-rekla je
Čim je to rekla,on je još snažnije zario svoje očnjake u moju ruku.
*Aaaaaaaaaaa! Šta pokušavaš?! Jesi ti normalna?! Ispit će svu krv iz mene!
*Možda mi je to i namjera.-odgovara
*Kako možeš...Kako možeš upravljati njime...? Šta si ti...?-govorim i polako gubim svijest
*Smanji Diabolus...Lakše malo.-čujem kako mu govori
I doista je smanjio ugriz. Ništa mi nije bilo jasno,ali željela sam da ovo prestane. Željale sam da me pusti.
*Molim te Ana...Molim te...
*Nisam dobro čula. Možeš li ponoviti?
*Molim te...Reci mu da me pusti...
*Nemogu vjerovati...Slavna gospodarica svih vampira moli mene... Hahahaha!
*ANA!!! Ne igraj se samnom! Reci mu da me pusti!-govorim kroz zadnje atome svoje snage
*U redu...Diabolus pusti je!
I pustio me. Niz njegove pune usne kapala je krv...Moja krv...Gledao me...A moj je pogled bio prazan...Čula sam da je Ana nešto pričala,ali koliko god sam se naprezala da čujem šta govori,bilo je bezuspješno...
Ostajem ležati,a moja krv teče iz mene kao rijeka...Kap po kap...Ne...Slap po slap...
..............................................................................................................................................................................................................................................................................................................
BLACKOUT
Post je objavljen 07.01.2008. u 17:36 sati.