Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/chimaera

Marketing

Taize 07/08 Geneva, Switzerland

sretna novaVolin se kretat nepoznatim gradom, držeći u ruci kartu veličine stolnjaka, izgledat kretenski izgubljeno pokušavajući nać put do trenutnog smještaja kako bi 19 satno tandrkanje po busu, neprespavanu noć, zamijenila udobnim i toplin krevetićem. Volin tramakavat ljude da mi pomognu u tom naumu i volin kada su ljudi spremni pomoći. Na moju sriću ovako nekako je počeo susret mladih u Ženevi prije par dana. Kako je Ženeva bila destinacija 40000 (da da, četrdeset tisuća) ljudi iz svih krajeva Europe, nakon izlaska iz autobusa, dobili smo par riječi, par papira, kartu i snađi se druže :)

Znojni, neispavani, nagomilani prtljagom počeli smo našu malu potragu za kvartom, odnosno župom u kojoj smo smješteni - a naša je, hvala bogu bila u susjednoj državi. Tramvaj, bus, malo šetuckanja, ura proletila i naišli smo na naš cilj. Kako volin javni prijevoz koji dolazi na vrijeme ;)

Moja mala ekipa od 6 žena bila je nažalost podijeljena u 2 grupe jer su nas, poradi okašnjelosti na prijavu u župi, jedino tako mogli potrpat po familijama. Voila francusko-švicarska familija podrijetlom iz Portugala koji, gle čuda, ne pričaju engleski - a pobre ja živjeh u zabludi da u ovim fensi šmensi EU državama i kućne beštije pričaju engleski. I tako je započela naša mala avanturica loše prospavanih noćiju, cijelodnevnih zgubidanjenja po Ženevi i čoporativnog konzumiranja zagrijanih konzervi na betonskom podu sale 5 Palexpo velesajma. Vrime rasprodaja je ovu, za naš standard, skupu državu pretvorilo u pravi dernek, balkanaca i poljaka većinom, po svim dućanima, dok je raznovrsno bijelo, crno, čokoladno, žuto i crveno lokalno stanovništo pokušavalo ne izlazit iz svoje uštogljene rutine. Ne znan kome da zahvalin što san imala dovoljno razuma da sa sobon ponesen Šetača pošto se u toj, čistoj, zemlji sa šljokičanim asfaltom, alkohol ne pije u javnosti, a police u dućanima jedva da imaju koje pivce i vince.

Nakon već spomenutog dangubljenja i ponekih kulturološki zanimljivih škicaja došla je i ta novogodišnja noć. Eh da, nakon prethodne, mislila san da gora ne može bit, a druga zemlja, dobra ekipa - puno je obećavala. Kako smo dane cijele provodili van kuće, da ne smetamo našoj multikulturalnoj familiji - na staru godinu smo iscrpljeni, znojni i umorni u kuću stigli tek oko 22h te panično počeli spremanje za taj event, koji je bio organiziran za svaku župu posebno u turističkoj zajednici mjesta rezidencije. Na taj velebno predstavljan doček došli smo u 5 do ponoć. Približavajući se prostoru dočeka koji je čekao u tišini - počela nas je hvatat blaga panika. Sumnja u vesele i pijane ljude koji padaju jedne priko drugih, obistinila se kad smo vidili da je doček nove godine koncipiran u, za moj ukus, pretjerano fanatičan obred molitve u tišini. Ulazeći u prostoriju zagriženih vjernika, oboružani alkoholom do zuba osjećali smo se u najmanju ruku nelagodno, klaustrofobično i ksenofobično. Početna euforija dočeka u Švicarskoj, koji je na kraju bio u Francuskoj splasnula je naglo. Tiho odbrojavanje i ponoć. Suza u oku, Johnny u ruci, ekipa na okupu, tišina u zraku. A onda - sve se preokrenulo. Fanatični vjernici, prestali su bit toliko fanatični, a tišinu je zamijenilo veselo komešanje i konzumiranje svega što se moglo konzumirat u okolini. Pjevanje, deranje, slikanje, čestitanje i nezaboravno čoporativno Rvacko deranje Thompsonovog pjesmuljka na pozornici :crveni-se-preko-ušiju: Mda, i to je slavlje od početne euforije, zatim naglog razočarenja na kraju završilo, s dobrom ekipom, dobrom spizom i dobrom kapljicom - nezaboravno.

Dakle suma sumarum - upoznala san poljskog popa, francuskog popa, njemca koji tečno prevodi s francuskog na francuski, 5 cura sa zagrebačke medicine i stomatologije (bogte kol'ko ja budućih doktora znam), Poljaci su lini, Francuzi introvertirani, Švicarci imaju više dućana i asfalt sa šljokicama, vlakove/tramvaje/autobuse koji nikad ne kasne, al ovu Splitsku divotu ništa nije moglo zaminit - nema do balkana i njegovih ponosnih preživatelja. I opet san nazad, u svom gradu, na svom blogu, čekan ostatak slika ovog ludila, možda ih uploadam naknadno ;) a do tad... guštajte u ovoj novoj - nadan se da će vam bit puna sweet-cakes and milkshakes ;)


Evo slika drugih ljudi pošto san ja, naravno, zaboravila kameru.


stigosmo
Taize


Ženevski pejzaž
Taize


pa još jedan..
Taize


famozni Jet de eau
Taize


stari dio grada
Taize


spomenik isprid zgrade UN-a
Taize


united colors of... e!
Taize


erm da :)
Taize


znamenitost
Taize


lokalno dječje veselje
Taize


spiza s poda
Taize


pa u restoranu
Taize


naše malo francusko selo
Taize


i neka njegova znamenitost
Taize


ko zna zna
Taize


đavolji mačak "Coconut"
Taize


odlazak
Taize


i na kraju sve najbolje u novoj ;)
Taize


al to nije sve...

dva ultradosadna filmića, tek tako za uspomenu






Post je objavljen 06.01.2008. u 18:18 sati.