Volin se kretat nepoznatim gradom, držeći u ruci kartu veličine stolnjaka, izgledat kretenski izgubljeno pokušavajući nać put do trenutnog smještaja kako bi 19 satno tandrkanje po busu, neprespavanu noć, zamijenila udobnim i toplin krevetićem. Volin tramakavat ljude da mi pomognu u tom naumu i volin kada su ljudi spremni pomoći. Na moju sriću ovako nekako je počeo susret mladih u Ženevi prije par dana. Kako je Ženeva bila destinacija 40000 (da da, četrdeset tisuća) ljudi iz svih krajeva Europe, nakon izlaska iz autobusa, dobili smo par riječi, par papira, kartu i snađi se druže :)
Znojni, neispavani, nagomilani prtljagom počeli smo našu malu potragu za kvartom, odnosno župom u kojoj smo smješteni - a naša je, hvala bogu bila u susjednoj državi. Tramvaj, bus, malo šetuckanja, ura proletila i naišli smo na naš cilj. Kako volin javni prijevoz koji dolazi na vrijeme ;)
Moja mala ekipa od 6 žena bila je nažalost podijeljena u 2 grupe jer su nas, poradi okašnjelosti na prijavu u župi, jedino tako mogli potrpat po familijama. Voila francusko-švicarska familija podrijetlom iz Portugala koji, gle čuda, ne pričaju engleski - a pobre ja živjeh u zabludi da u ovim fensi šmensi EU državama i kućne beštije pričaju engleski. I tako je započela naša mala avanturica loše prospavanih noćiju, cijelodnevnih zgubidanjenja po Ženevi i čoporativnog konzumiranja zagrijanih konzervi na betonskom podu sale 5 Palexpo velesajma. Vrime rasprodaja je ovu, za naš standard, skupu državu pretvorilo u pravi dernek, balkanaca i poljaka većinom, po svim dućanima, dok je raznovrsno bijelo, crno, čokoladno, žuto i crveno lokalno stanovništo pokušavalo ne izlazit iz svoje uštogljene rutine. Ne znan kome da zahvalin što san imala dovoljno razuma da sa sobon ponesen Šetača pošto se u toj, čistoj, zemlji sa šljokičanim asfaltom, alkohol ne pije u javnosti, a police u dućanima jedva da imaju koje pivce i vince.
Nakon već spomenutog dangubljenja i ponekih kulturološki zanimljivih škicaja došla je i ta novogodišnja noć. Eh da, nakon prethodne, mislila san da gora ne može bit, a druga zemlja, dobra ekipa - puno je obećavala. Kako smo dane cijele provodili van kuće, da ne smetamo našoj multikulturalnoj familiji - na staru godinu smo iscrpljeni, znojni i umorni u kuću stigli tek oko 22h te panično počeli spremanje za taj event, koji je bio organiziran za svaku župu posebno u turističkoj zajednici mjesta rezidencije. Na taj velebno predstavljan doček došli smo u 5 do ponoć. Približavajući se prostoru dočeka koji je čekao u tišini - počela nas je hvatat blaga panika. Sumnja u vesele i pijane ljude koji padaju jedne priko drugih, obistinila se kad smo vidili da je doček nove godine koncipiran u, za moj ukus, pretjerano fanatičan obred molitve u tišini. Ulazeći u prostoriju zagriženih vjernika, oboružani alkoholom do zuba osjećali smo se u najmanju ruku nelagodno, klaustrofobično i ksenofobično. Početna euforija dočeka u Švicarskoj, koji je na kraju bio u Francuskoj splasnula je naglo. Tiho odbrojavanje i ponoć. Suza u oku, Johnny u ruci, ekipa na okupu, tišina u zraku. A onda - sve se preokrenulo. Fanatični vjernici, prestali su bit toliko fanatični, a tišinu je zamijenilo veselo komešanje i konzumiranje svega što se moglo konzumirat u okolini. Pjevanje, deranje, slikanje, čestitanje i nezaboravno čoporativno Rvacko deranje Thompsonovog pjesmuljka na pozornici :crveni-se-preko-ušiju: Mda, i to je slavlje od početne euforije, zatim naglog razočarenja na kraju završilo, s dobrom ekipom, dobrom spizom i dobrom kapljicom - nezaboravno.
Dakle suma sumarum - upoznala san poljskog popa, francuskog popa, njemca koji tečno prevodi s francuskog na francuski, 5 cura sa zagrebačke medicine i stomatologije (bogte kol'ko ja budućih doktora znam), Poljaci su lini, Francuzi introvertirani, Švicarci imaju više dućana i asfalt sa šljokicama, vlakove/tramvaje/autobuse koji nikad ne kasne, al ovu Splitsku divotu ništa nije moglo zaminit - nema do balkana i njegovih ponosnih preživatelja. I opet san nazad, u svom gradu, na svom blogu, čekan ostatak slika ovog ludila, možda ih uploadam naknadno ;) a do tad... guštajte u ovoj novoj - nadan se da će vam bit puna sweet-cakes and milkshakes ;)
Evo slika drugih ljudi pošto san ja, naravno, zaboravila kameru.