Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sinnerboy

Marketing

7 na 1 ili danas su klinci pičkice











dakle...2 sata ujutro, šank u lokalnom baru, yours truly nedužno ispija pivicu, na šanku je ekipa u blago alkoholiziranom stanju, teče razgovor...mirna subotnja večer...

odjednom - udarac u leđa i pribijanje na šank...
neko prokleto pijano derle od kojih 17 je naletilo na šank, naravno baš na mene, te mi uz ostalo prolilo pivo.

Naravno proderao sam se iz petnih žila, pominjući mu i pretke i potomke u kombinaciji sa trpnim glagolima koji označavaju spolne odnose te uzvratio istom mjerom...dakle mali je bio odgurnut nazad otprilike istom protusilom.
E sad, nekom normalnom klincu bi to bilo dovoljno da se ispriča ili da jednostavno produži dalje, moleći se da mu ne doleti boca u glavu...ali ne.
Mali se počinje kurčiti, da šta ja njega guram, šta ja tu glumim...hmmm...not smart move...iza leđa mi se pokreću trojica frendova i mali koji je valjda shvatio da mu to baš i nije pametno i odlazi.

E sad počinje sranje.

Izlazim van da bi nazvao prijateljicu i nisam ni uspio naći broj u mobu - kad odjednom iza leđa - "KUDA ĆEŠ TI!?"

Pogađate - navedeni klinjo sa ne jednim već 6 (!?) prijatelja, tu negdje njegovih godina.
Policajac koji inače redovno stoji na vratima bara odjednom nestaje u vidu magle.
Dobro. Tu smo. Odjednom se prisjećam nekih svojih više manje uspjelih okršaja (uglavnom neuspjelih..imam zbirku ožiljaka iz ovakvih situacija) iz tinejđerskih dana i ne mrdam.
Čekam. Naravno sa bocom u ruci.
Klinci galame, jedan me naziva "Sotonjarom"(WTF!?).
Ja i dalje čekam.
Čekam.
NIŠTA!
Jedan posebno kurčeviti se čak usudio napustiti grupu i krenuti prema meni.

Ne znam da li ste ikada bili u tučnjavi u nekom baru ili na utakmici. Osnovno pravilo jeste - odvoji jednog i udari ga. Većina tuča se riješava u roku od 15 sekundi. Ako imate nešto u ruci (bocu, mobitel, upaljač) ne oklijevajte. Udarac i kraj.

Dakle mali se sve više približava, ja polako idem u rikverc da ga maknem od očiju svjedoka i da ga riješim bocom u glavu.
Mali urla da bacim bocu i stanem.
Dobro.
Ostavljam bocu i čekam.
Čekam.
NIŠTA!
Mali je stao pred mene i odjednom shvatio da je sam. Iako je veći i teži od mene (dobrih 15 cm i 20 kg) mali samo viče i maše kao orangutan. I ne napada. Iza njega se naglo mijenja situacija jer uz ostalo iz bara izlazi par mojih frendova i čeka.

I NIŠTA!

Odjednom mali se OKREĆE I ODLAZI! Isto kao i njegovih 5 frendova i ono malo pijano govno koje je i zakuhalo ovu glupost.

Kasnije sam sjedio na šanku do fajrunta i dokraja popizdio i vikao na klince DA ME VIŠE IZLEMAJU JER NEĆU ČEKATI DO UJUTRO!

Pogađate - ništa!

Dakle - klinci - pičkice ste.
Mogli ste me otpremiti u bolnicu.
Mogli ste mi ako ništa drugo slomiti nos (opet).
Mogli ste u tih par minuta dok vas je bilo 7 na 1 hladno me zgaziti.
Niste ništa napravili.

Samo budale od sebe.


Post je objavljen 06.01.2008. u 16:09 sati.