Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/frlja

Marketing

Koji je razlog?



Zašto to radimo? Koji je razlog da sustavno gazimo sve oko sebe, da potpuno automatizirano proživljavamo svoj rok trajanja, bez obaziranja na ljude oko sebe? Ljude kojima je možda i stalo do nas? A možda i nama do njih? Ne, nemoguće je. Moderno društvo, okolina u kojoj živimo su napravili to od nas, svatko je dao svoj obol trenutnoj situaciji..onaj koji pokazuje emocije je slabić, a najveća kukavica koja se skriva iza laži, obmana i spletki - heroj. Živimo okruženi mrežom lažnih prijateljstava, poznanstava, uvijek se rađaju i nove, neiskrene veze, laž je zapravo postala temelj svega. Od sveprisutne žabokrečine, teško je prepoznati bistru vodu u smislu prave iskrenosti i poštenog odnosa. Mnogi, pa i ja skorom, su zaboravili što znači kad je netko pošten, iskren prema tebi. Priznajem, um, pogled i dušu su mi ispunili crne misli, postao sam nepovjerljiv prema apsolutno svima; moja vjera u ljudski rod je gotovo uništena..ali zbog čega se to dogodilo? Da li se moralo dogoditi? Uvijek iznova se sjetim stihova:"što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote, tko to živi u prošlosti mojoj, a da nije umro od sramote.." I gdje se sad nalazim, gdje se nalazi moja okolina, a i u kakvom su stanju ljudi danas općenito? Sve što radimo pretvara se u čistu naviku, nema strasti, nema emocija u ničemu, pa i kad se zabavljamo, sve više to izgleda kao ustaljena rutina..izgleda da ljudi moraju povrjeđivati ljude oko sebe i lagati o drugima i drugima, da bi sami sebi svoje živote učinili barem malo zanimljivima..i što se onda događa? Mržnja, bijes, jad i očaj, gorčina radi spoznaje da te najbliži ljudi mogu povrijediti najviše..upravo zbog toga jer su ti bliski, jer su pokraj tebe kad nemaš svoj oklop na sebi, kad si najmekši i najranjiviji..grozan je trenutak spoznaje da je svo tvoje povjerenje bačeno niz ponor nevjerojatnom lakoćom...lakoćom koja upravo razoružava, ostavlja te u suzama i ogromnoj boli..i koja je posljedica? Prije spomenuti mržnja, šutnja, prijeki pogledi..ali to nije ljudski..uvijek se zapitam, što bi bilo, da ljudi koji su me povrijedili nestanu? Da li bi mi bilo lakše? Ne, ne bi..samo bi bilo teže, jer su mi to ipak bili bliski ljudi..s kojima sam proveo većinu svoje mladosti. I spoznaja da nestanu, bez da znaju da mi je i dalje stalo do njih, grozi me još više. Kakav sam ja onda čovjek? Bolji od njih? Po čemu? S jedne strane svima želim reći da ih volim, ali s druge, one mračne, bol je još uvijek prejaka..Žalosno je da se ne cijeni vrijeme koje možemo provoditi skupa, žalosno je da nema inicijative da se bude iskren i pošten prema prijateljima, sretan zbog njihove sreće, da se činjenice i istine iskrivljavaju samo zbog vlastitog probitka i trenutnog niskog užitka, žalosno je da se pravi smisao prijateljstva izgubio negdje po putu..To je život, navikni se? Ne. Ne pristajem, to jednostavno ne može biti tako. Prijateljstvo i laž ne idu skupa. Prijateljstvo i zakulisne igre ne idu skupa. Nekad je prijateljstvo značilo iskrenost, pomoć i poštenost..danas je samo izlizana riječ..
nadam se da ću uspjeti pronaći pravo značenje te riječi za svog života..pozdravljam vas sve, živite život koliko god možete pošteno i iskreno..ja ću dati sve od sebe..


Post je objavljen 05.01.2008. u 21:21 sati.