Umirao si na krevetu bijelom,
a ja ti nisam mogla doći
nisam mogla pogledati
tvoje sklopljene oči.
Nisam htjela zaboravit
plavog oka sjaj,
nisam htjela priznati
da je kraj, htjela sam ponovo
da se smiješiš, kad mi je najteže
da me tješiš !
Umirao si na krevetu bijelom
dok se plač orio selom,
a ja nisam mogla doći
nisam željela vidjeti tvoje
sklopljene oči!
Molila sam dugo s krunicom u ruci
dok su zavijali psi ko divlji vuci,
molila sam Boga i sve Svece
da nam te ne uzmu radi nas,
radi djece!
Molila sam dugo ali uzalud sve
Bog nam je svima rekao NE!!
Oči su tvoje neotvoriše, zauvjek
sklopljene ostaše, nikad više
taj divan sjaj, otišo si vjerujem u
R A J !!!
Post je objavljen 05.01.2008. u 15:43 sati.