Ovo je period tišine
Dok odlaziš, u spirali,
Svaki krug je sve veći.
Za sobom ostavljaš
Doline, gradove, zvonike.
Gomila je zadržala svoja tijela
Možeš čuti kako pjevaju u noći
Možeš čuti kako vjetar zavija u divljini
Učestvovati u ritualu maskarade
Biti prosjak zaborava
Što je u tvojoj posudi, sine Božji?
Prima li još svetu pjesmu?
Ovo je period tišine,
Tihi znak rituala
Oni pjevaju o duhovima
Vidiš ih o podne
Rišu čudne znakove u pijesku,
Pišu li o tebi?
Nosiš li svoje maske?
Izdjeljan u drvu
Obojen u plavo, purpurno i žuto
Ispisan crnim vrhovima kista,
Kaligrafija teška i masna poput žene
Što traži svog muža u gomili
Kao zlato rasuto planinskim potocima
Plešeš li o podne
Misterije sedmoga neba,
Držiš govore na mjesečini?
I što ostane kada ugasne i nevjera;
Trava, zarasli stećci, nebo, suhozid, grm kupina
Oblik sve manje poznat prolaskom mjeseci
Misija, sve manje jasna
Kao ova crkva u dolini;
Smanjila se
Postala ne veća od kučice za lutke.
I sada se samo sjećanjem može u nju ući.
Post je objavljen 05.01.2008. u 13:10 sati.