Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/reathedog

Marketing

Njemački kratkodlaki ptičar- (kurzhaarige deutsche vorstehhund)

MATIČNA ZEMlJA : Njemačka.
PORJEKLO : Ovaj njemački ptičar potiče od španjolskog ptičara, koga su flamanski lovci doveli u Njemačku u XVII vjeku. Kasnijim ukrštanjem s italijanskim ptičarom i poenterom postao je brži i energičniji. Moderan kratkodlaki ptičar odmah se raširio po čitavoj Evropi.
OPIS : Deluje plemenito i skladno, visok je 60 do 65cm. (ženke su nešto niže). Viši primerci imaju predugačke noge, pa nisu dovoljno pokretni. Glava je suva, lobanja je široka, ravna, smeđa nosna pečurka je istaknuta (pečurka boje mesa nije poželjna), usne malo vise, vilice su snažne, oči smeđe, (žute su greška) uši srednje dužine, zaobljenih vrhova, ravne, priljubljene uz obraze. Grudni koš je duži nego širi, rebra dosta zaobljena, ali nisu bačvasta, dlaka je kratka i gusta na dodir tvrda. Dozvoljene boje : jednobojna smeđa sa sitnim belim mrljama na grudima i nogama, smeđepastrvasta sa smeđom glavom i smeđim mrljama, bela sa smeđom maskom, tačkicama i mrljama, crna u svim pomenutim granicama smeđe. Žuta boja se ne smatra greškom.
NARAV : Živahan, lako se obučava, energičan, inteligentan, veseo, poslušan, voli decu.
KORIŠĆENjE : Svakom lovcu služi za stajanje ispred divljači i kao lični čuvar. To je pas izvanrednih lovačkih sposobnosti ume da radi u brdima, šumama, močvarama. Podnosi svaklu klimu. Malo je grubljeg izgleda pa se, retko drži u stanu. On se međutim, prilagođava svakoj situaciji samo ako mu se pruži dovoljno kretanja na otvorenom u vreme lovostaja.
HRANA : Ima dobro varenje pa ga treba umereno hraniti da se ne bi ugojio. Najbolje mu je dnevno davati 300 do 350g. sitno iseckanog mesa i 200g. testa ili pirinča i kuvanog povrća. U vreme lova treba povećati količinu mesa, a smanjiti testeninu i povrće.


Jedan od tvoraca ove rase princ Solms plasiranom formulom od preko sto godina putem sposobnosti ka uspehu do tipa.....zapravo u samom startu postavlja okvire sa akcentom na kriterijume budućeg selekcionisanja svestrano upotrebljivog psa. U smeru početnih zadatih kriterijuma ide moje istraživanje kao i analiza dr. Milorda iz 1927 godine a koji između ostalog zapisuje.
„Kada se čovek osvrne na razvoj nemačkog kratkodlakog ptičara onda se svakako mora sa radošću složiti da je u kratkom vremenskom peridu od 30 godina koliko je prošlo od ustanovljenja ove rase urađeno mnogo u cilju razvoja savesti a bili smo svedoci uporne istrajnosti......“
Tragajući dalje i prateći ovakav način, upornosti, zapravo dolazim do zaključka da je krajnji ishod ovakvog selektivnog rada jedne od najbitnijih osobina : odlučnost i istrajnost a koji (zapravo) prati izuzetno jak karakter. I za ovo je potreban dokaz.
U jednom dosta kasnijem periodu odnosno 1998 godine u knjizi „The human side of animals“ nalazimo objašnjenja u formuli kakoje moguće doći do sinteze ove dve najvažnije osobine uz naravno, evidentnu potrebnu vremensku razdaljinu od početka ovog projekta. Naime dreser Blans Sanders na strani 66 tvrdi :
„Kroz vekove su psi preuzimali karakteristike rasa sa kojima su živeli. Nemački psi, na isti način pokazuju karakteristike koje se obično smatraju nemačkim. Oni obožavaju disciplinu do te mere, da ako vam ne pođe za rukom da ih disciplinujete oni će primiti zadatak da disciplinuju vas.“
Nakon citata iz knjige Konarda Lorenza : „vergleichende verhaltseforschund grundlagen derethologije“ iz 1998 godine definitivno potvrđujem prethodno gde se nazire ličnost ove rase sa jasnim crtama karaktera.
„Ako filogenezu različitih vrsta životinja nepristrasno uporedimo sa istorijom različitih kultura ukazuje se da se uprkos njihovim veoma različitim novoima inteligencije dve vrste procesa su jedna s drugom u srodstvu u mnogim aspektima“.
Poželjno je na ovome mestu u preseku reći da je namera pored navedenog materjala ujedno poruka čitaocima da nakon ovih redova ma koliko voleli svog psa, razumećete ga bolje, a i on vas. Još samo jedan detalj i blizu sam cilja. Zašto izraz „ličnost“ psa nije slučajno upotrebljen u ovom tekstu, iz razloga što se kod naših odgajivača odomaćio izraz temperament koji je po njihovom, navodno, objektivniji i neutralniji. Za ovaj prvi zalaže se i profesor Stanley Coren sa British Columbia Univerziteta, ujedno nosilac projekta ispitivanja inteligencije pasa uz pomoć još 208 najpoznatijih američkih i kanadskih koniloških sudija, a u kome je nemački kratkodlaki ptičar rangiran na 17 mestu od 79 ispitanih rasa. Svrstan u grupu broj II koju karakteriše :
Od 11 do 26 mesta su odlični radni psi. Učenje osnovnih komandi zahteva obično 5 do 15 ponavljanja. Oni će lako pamtiti naredbe, ali će biti bolji što više budu vežbali. Na prvu komandu reagovaće u 85% slučajeva. Kada su u pitanju složenije naredbe može doći do male, ponekad primetne stanke, pre nego što pas reaguje. Ove stanke se mogu otkloniti vežbanjem.
Ovi psi će takođe sporije reagovati kada su im gazde udaljene od njih. Ipak, gotovo svaki trener će moći da radi i da nauči ove pse čak i ako mnogo strpljenja i iskustva. Znači definisao sam nemačkog kratkodlakog ptičara kao produkt selektivnog odgajanja, a u cilju stvaranja karakternih osobina urođene inteligencije i kvaliteta ponašanja.
Ovde ću biti slobodan da kažem i nekoliko reći o ptičarima uopšte. Svi ptičari imaju zajedničke osobine i to :
Traže divljač u trku, manje ili više dignute glave upijajući miris divljači donešen vetrom.
Markiraju divljač i tako lovcu pokazuju gde se ista nalazi.
Ptičar u galopu krstari ispred lovca parcelu po parcelu iskorišćavajući struju vetra ma kako ona bila slaba. Čim oseti divljač zavisno od povoljnosti vetra i na koliko desetina metara stane kao ukopan, te pokazuje mesto gde se divljač nalazi. Ako je stao daleko od divljači polagano se primiče na posebno odstojanje ponovo staje i markira divljač. Lovac ne sme dopustiti da pas pokrene divljač jer onda nauči i sam to čini ne čekajući lovca. Ako se divljač digne pre ili kada je lovac pokrene pas mora ostati miran sve dok ga lovac ne pošalje po divljač. Psa koji na pucanj odmah pojuri za divljač treba odmah odučiti jer će postati loš gonič.
Za pokrivene terene sa puno vegetacije ovi psi nisu baš mnogo korisni jer se dosta udaljavaju pa ih pri markiranju divljači možemo izgubiti iz vida.
Po poreklu ptičari se dele na dve grupe :
Engleske
Nemačke i kod nas još nazivane kontinentalne.
U Engleske spadaju : Poenter, engleski seter, irski seter, gordon seter.
U kontinentalne spadaju : Nemački kratkodlaki ptičar, nemački oštrodlaki ptičar, epanjel breton, mađarska

Photobucket

Photobucket

Post je objavljen 04.01.2008. u 22:22 sati.