- Odlučila sam operirati nos - rekla sam im po dolasku u stan.
Azra i njena majka složile su se da je to najbolja stvar koju ću učiniti u životu. I Azra je operirala nos. Prije deset godina. Krila se u stanu tjedan dana. Nakon toga, svi su joj govorili da izgleda fantastično. Gledam krišom po sobi.
Da, ovdje se zbilja može čovjek dobro sakriti. Soba je ogromna, ona sa visokim stropom. Naplavine knjiga zakrčuju prolaz tvoreći vlastite organske zajednice, eko- sustave i kanjone za ispiranje zlata.
Površni pogled otkriva tek piramide smeća, ali ja ne padam u zamku takvog rasuđivanja.
Uključujem fotoaparat svoje memorije. Moram upamtiti tu logiku : knjiga fotografija o konjima, western romani, " Simboli hermetizma", Feral Tribune, Mika Waltari, Mirča Eliade, Manarini erotski stripovi, TV- vodič, ispisi diskusija s internetskih foruma i blogova, Titova fotografija.
U sredini sobe antikni moped, poput instalacije.
Na ormaru s odjećom fotografija kauboja iz pretprošlog stoljeća. Azra je uvjerena da je on pozirao samo zato da bi nakon smrti visio na njenom ormaru. Revolver mu je o lijevom boku.
I Azra je ljevak. Nesumnjiva potvrda njene vidovitosti i njihove tajanstvene veze. Iz mutne daljine obavijena duhanskim dimom Azra nastavlja :
- Prije sam bila samo zgodna cura. Sad - sad sam prava ljepotica!
Azra je prije mjesec dana otkrila svoju životnu misiju. Došlo joj je u bljesku. Vidjela je sebe u srednjoškolskoj učionici. Shvatila je to kao znak. Pronašla je, napokon , posao i sada po srednjim školama za neku udrugu obrađuje ankete o civilnom služenju vojnog roka.
- Nevjerojatno je koliko klinaca ne zna da ima tu mogućnost - kaže mi ogorčeno, malo kasnije toga dana.Danas je imala samo jedan školski sat posla. Stigla je u stan s hrpom papira, shrvana.
- Užasno zanimanje! Ti mali pederi skaču po klupama i psuju mi mater. Svi su drogirani! Idem spavati !
Azra spava. Ja uzimam iz odložene hrpe jedan obrađeni listić. Sva pitanja prekrižena su dugačkom kosom crtom. Na vrhu poruka : " SKINHEADS! SVI U VOJSKU!!!"
...
Ovih dana Azra ima novo poslanje.
Beskućnici.
Svako jutro odlazi u obližnji park. Budi ih po klupama. Nosi im kavu u termosici. U parku je kućica s madracem.Jučer ima ga je poklonila. I veliko barokno ogledalo što ga je dobila u nasljedstvo od pokojne bake.
Na vrhu ogledala piše ružem za usne : " AZRA, VOLIMO TE!"
Ispod - desetak potpisa.
Povela me u misiju jutros.
- Dođi da vidiš kenjaru ! - oduševljeno mi je vikala iz unutrašnjosti barake.
Izdaleka sam nazirala dva tijela na madracu.
- Ne ulazim ljudima u spavaću sobu - branila sam se s druge strane parka.
Nisam bila sigurna hoće li se ti spavači naljutiti ako uđem. Ili će se naljutiti ako ne uđem ?
Azra me poduzetno dovukla za ruku. Unutra je smrdjelo na mokrog psa.
Dva krmeljava lika podigla su raščupane glave i iskosa me pogledala. Bilo im je svejedno za mene.
- Ajmo Baksuz, kava! - Azra je snažno drmusala baksuza za ramena. Gunđao je mrzovoljno. Zamislila sam da mene tako budi.Stresla sam se.
Vratila sam se razbuđenim beskućnicima skupljenima oko termosice. Nije ih zanimala kava. U zraku se osjećao alkoholni zadah.
Sa svima sam se redom, a bila su četvorica, rukovala.
- Aaaa...ti si Azrina frendica ? - klatio se jedan od njih, plećati momak obrijane glave i ružnog pogleda. Samo mu je prst stajao ravno, uperen u mene. Šutjela sam kratko. Nije ga spuštao.
- Jesam - pojednostavila sam porijeklo našeg poznanstva.
- Ne podnosim Azru! - zaključio je gromko.
Sad već nije govorio meni već mršavom, bradatom liku pokraj sebe.
Taj nije djelovao kao beskućnik. Činio se miroljubiv.
Pokazivao mi je radio- aparat. Sam ga je izradio, rekao je. sastojao se od baterije, izolir- trake i labirinta žica. Bez kućišta.
- Max i Bunker - rekla sam. Smijali smo se.
- Azra ide u srpsku zajednicu, druži se s Muslimanima i mrzi me ! -argumentirao je plećati svoju prijeteću dosljednost.
- Aaaaa....ti si Hrvatica ? - osumnjičio me naglo.
Uznemirila sam se. Nisam stigla odgovoriti. Miroljubivi izumitelj odjednom je skočio s klupe.
Pomahnitao je. Širio je ruke i urlao :
- Oš se ti tuć`, koji kurac ?! Azru ne jebe ko si ni šta si. Odi mene udri pizdo, ako se usudiš !!!
Odjednom mu je pozlilo.U metežu je radio pao s klupe. Bradati se trzao i kolutao očima.Azra se naglo pojavila i kratko im rekla :
- Idemo mi.
Nitko nije odgovorio. S kraja parka osvrnula sam se prema njima.
Bradatog su držali za ruke i noge. Ćelavi je nestao.
- Azra, volim te ! - vikao je u našem pravcu.
- Epilepsija. Sranje - kratko je pojasnila Azra.
- Rekla sam mu sto puta da nema šanse kod mene. Ali on pojede šaku Praxitena i zalije ih pivom i eto ti ga.
- Ali ova operacija....to ti je najpametnije što ćeš napraviti u životu. Dođi k nama. Mi ćemo te sakriti. Nitko neće primjetiti da je nos.Kupi nove krpe. Mislit će da je to. neobjašnjiva promjena. Magija....- Azra mi se unosila u lice, sasvim blizu dotične nosine. Gledala sam ju u križ.
- A pare ? - naglo se sjetila.
- Koliko to sad košta ?
- Oko tisuću eura - blefirala sam.
- Jao, moramo ti nekako smisliti taj novac.
Tranutak pošuti, a zatim joj lice bljesne.
- Znam ! Cigani ! Tražit ćemo lovu od Sorosa! Imam u glavi kompletan projekt. Prevest ćemo Bibliju na romski. Znam tipa koji radi u Otvorenom društvu. Bio je očajno zaljubljen u mene. On će nam pomoći.
Zapravo, kada bolje razmislim - to sam oduvijek željela raditi....
Post je objavljen 04.01.2008. u 10:24 sati.