Ne znam koje je to točno godine bilo, ali tada sam poznavao čovjeka koji je umio putovati u prošlost.
Iz početka bi se otisnuo u prošlu godinu, spriječio svoju ženu da ipak izađe na kavu s njegovim najboljim prijateljem i tako u korijenu sasjekao njen pakleni plan da ga prevari – njoj je tako jako trebala utjeha da bi se dogodilo, znate već što.
Onda su takvi životno potrebni potezi prerasli u poteze koji nisu od presudnog značaja za egzistenciju čak ni njega samog, a kamoli čovječanstva – vraćao bi se u jučer i zatvorio bocu s mlijekom.
Možda se pitate zašto nije odigrao prave brojeve na lutriji? A zašto bi? Možda bi mu istog dana s krova pao crijep na glavu, slomio mu lubanju, izazvao krvarenje; onda bi bio u komi, pa se nakon pet godina probudio, shvatio da mu je rodbina potrošila sav novac, žena se prokurvala, a djeca postala pravi narkomani; tada bi se vratio starom poslu – kontrolor u tramvaju, a ubrzo bi umro od neke egzotične bolesti koju je u ove krajeve donijela neka šarena živina. Eto zato on nije izazivao sudbinu.
Dakle, sve više bi se u prošlost vraćao zbog svoje lijenosti ili pukog eksperimenta.
Promatrao bi mrave kako kroče svojom prašnjavom cestom, a onda bi se vratio u prošlost, kupio mravojeda, umočio ga u mast i tako nepomičnog, ostavivši mu samo surlu da viri, čekao što će se dogoditi, hoće li i u takvoj gabuli mravojed proždrljivo usisati kolonu mrava, i hoće li pak ovi skrenuti cestu u nekom drugom smjeru prije no što ih proguta taj golemi dlakavi usisavač.
I tako sam ja poznavao čovjeka koji je umio putovati u prošlost.
A jednog dana prestao sam ga poznavati. U stvari prestao sam ga viđati. Ne zbog neke moje obijesti, arogancije ili mušičavosti, nego zbog njegove glupe smjelosti.
Možda bi se to moglo nazvati altruizmom, spašavanjem čovječanstva ili nečim vrlo božanskim i za sva vremena pamtljivim događajem?
Što god to bilo, on je jedne večeri otputovao daaaleko u prošlost, našao se u rukama razjarenih Asiraca, pomislio kako će ih naprosto oduševiti novostima koje donosi iz budućnosti, možda izmisliti televizor, lokomotivu ili motor iz perilice na kojem će se danonoćno okretati janjetina.
No nije imao dovoljno vremena. Istu noć odrubili su mu glavu i bacili je u Eufrat, zajedno s tisuću glava obezglavljenih Frigijaca.
Nije mu pomoglo ni to što znade da je Zemlja okrugla.
Post je objavljen 02.01.2008. u 22:45 sati.