možda. ali vjerojatno se samo tako čini. nikad neće sjesti do kraja, onako kao što je bilo. ali onda bismo izgubili ono što smo stekli s vremenom, dok smo se trudili vratiti stvari na staro. a to je stvarno vrijedno. ili se sad tako čini. i sve se vrti u krug. opet i opet. svako vreme ima svoju boju.. ovo se zasad čini bijelo, snijeg je pokrio stvari kojih se boli sjećati, ali samo prividno. one su još tu, i boljet će uvijek. znam.
"bog da, bog uzme.."
hvala.
ovo ti vjerojatno nema smisla. a ako misliš da ima; e, majstore, zajebo si se. gadno. ne znam što htjedoh reć ovim, ima previše tog što bih htjela. ali ne mogu, ne ovako. iako ovo zapravo nitko ne čita. nije me sram.
i nije me strah.
možda malo.
možda..
/nevezano
ono iz prošlog posta, i nije bilo tako teško. što je najgore, navikneš se. a u biti ne želiš. sve prolazi.. dochekali smo i novu godinu, odvojeni. sistem se raspada, odjeb s nečije strane je lansiran; mi preostali nastavljamo. kažu da to tako mora bit. e, pa ne. ne mora, i nije moralo. ali dešava se. a mislili smo da je deseti mjesec zao. ko je još znao šta nas čeka.. svakom po zasluzi. sumnjam da je bilo pravedno./
Post je objavljen 02.01.2008. u 19:38 sati.