Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/siddarhta

Marketing

.

01.01.2008. me zatekao u Zagrebu, protekli praznici na nekoliko mjesta.
Od Bosne do mora i Rijeke, preko Gorskog kotra do tmurnog i usnulog Zagreba.
Odakle da krenem, hm, nisam opet dugo pisao, znam , tko zna kad ću opet (ne znam), al svakako ću biti tu. Nevermind.


Radost pred bijeli Božić, proveden u obiteljskom ozračju, uz drveni šporet u kojem drva jako brzo dogorjevaju. Lijepa, na tren u ugašenom autu zaustavljena noć nakon polnoćke tijekom koje je snijeg prosipao bisere kao iz rukavice, (a mi promatrali to iz auta kao dva mala patuljka) na trenutke spajajući današnji pokvareni realni svijet s svijetom nekog drugog vremena, puno ljepšeg, okupanog nečujnim i smirujućim bijelim pejzažom.

Image Hosted by ImageShack.us

Brdo s svijećama u snijegu

Image Hosted by ImageShack.us

Trešnje u sutonu života

Mislio sam da zima ne može postojati bez snijega. Po ko zna koji put sam se prevario. Došavši na Kvarner okupan blagdanskim suncem zastao sam na tren ne vjerujući očima kakav divan pejzaž postoji i van brda.
Sunce, more, ugodna temperatura prodiru i u najvtrđa srca.
Moje su brzo omekšali.

Image Hosted by ImageShack.us

Iza brda je more. Sunce je putokaz.

Image Hosted by ImageShack.us

Nekad mislim da bi se danima mogao zadubiti u more, samo neka ima valova. Bez valova more mi nije zanimljivo. Pa makar i ovih malih.

Image Hosted by ImageShack.us

Da, nekada otok zaista nije teško naći..


Kako uvijek u pričama biva uvijek se nađe tamna mrlja koja malo pomuti pozitivan duh i ozračje. Iznenadna smrt, stare ali drage osobe, zvuk trube s posmrtnom pjesmom na ostarjelom u brdima zaboravljenom selu, debeljuškasti, blago pogureni svećenik, mala povorka starijih ljudi koji su gazili već okorjeli snijeg niz strminu, do rake iz koje je vijugao blagi dim su me natjerali da i na Silvestrovo 31.12.2007. godine razmišljam o životu, prolaznosti te o ljudima koji ostavljaju tragove u njemu...



Čudno je bilo vraćati nam se autocestom u Zagreb u vrijeme kad je 90 % ljudi sušilo kosu i šminkalo se za večernji novogodišnji izlazak. Zagrljeni pahuljama koje su nas kao vjerni vojnici pratili cijelo vrijeme, uz nejasne zvuke 100-jedinice smo se bližili gradu.
Novogodišnja noć kao ni jedna do sada.
Nas dvoje, boca rakije od kruške i vina, Youtube kao DJ, ali ovaj put bez sjetnog pogleda i čaše na eks u 00:00 kad sam po zna koji put na Novu godinu pjevao Žeru i "Kad kazaljke se poklope"..


Image Hosted by ImageShack.us

Pusti Zrinjevac 01.01.2008.


Post je objavljen 01.01.2008. u 20:29 sati.