Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/brouhaha

Marketing

Osmico što mi donosiš?

Osim 20cm snijega? Možda neke druge centimetre?

Čitam malo svoj prošlogodišnji post u ovo vrijeme...

Ako se budem osjećala "debelom", smanjit ću obroke, a kad budem gladna, najest ću se ko nikad u životu... Kad me počne hvatati nemir, više ću se baviti meditacijom, dok ću one trenutke sreće iskoristiti i uživati u njima što više mogu. Ako se budem osjećala "tromo", vozit ću bicikl, kad pretjeram, usporit ću vožnju... Uložit ću u sebe, u svoje znanje, a mislim da je to najbolje moguće iskorištavanje zarađene plaće.


Bla, bla... koje gluposti! Više ne vjerujem u ništa! Nakon ponovnog razočaranja, ne vjerujem više ni sebi. Neću si zadavati nikakve ciljeve, nemam nikakvih želja, osmico što doneseš - doneseš. Prihvatit ću to kao volju jedne godine, jer ionako moje želje se ne ostvaruju. Barem dosad nisu uspjevale. Vjerojatno sam previše očekivala. Postavila neke previsoke kriterije. Tražila previše. Tražila ono što po svom mišljenju zaslužujem. Ali vjerojatno je ova prošla godina imala drugačije mišljenje.

No, da se vratim na pitanje iz naslova. I osmico, što možemo očekivati? Možemo se nadati boljemu, ali svi znamo da nam to nećeš donijeti. Svi se nadamo, ali nada je najveća kurva. Da se usudim tražiti od tebe da budem optimističnija? Ne, neću. To su prevelike želje za jednu osmicu. Pustimo ju da ispunjava želje onima koje ih mogu kupiti. A mi ostali je možemo samo daviti na mjestu gdje je već netko počeo i tako joj još više stisnuti vrat.

Osmico, osmico... Ipak se ne usudim reći "prokleta", jer možda me baš sluša u ovom trenutku. Ali usuđujem se reći "jebi se!". Kako si započela, strah me i pomisliti kakva ćeš biti. Još si i prijestupna. Krasno si to izvela.

Ipak na kraju moram reći da mijenjam ploču. Ako mi cijenjena osmica dozvoli, neću više imati previše osjećaja za druge, bit ću sebična, bezosjećajna, trošit ću novac samo na sebe. Jer sve suprotno iscrpljuje. Sva ona sranja o dobroti i ostalome ostavljam da se zauvijek otope sa ovogodišnjim snijegom. Vrijeme je da ja stupim na scenu, prije toga zgazim sve što mi se nađe na putu, i na kraju se prokleto nasmijem svima onima koji su ostali iza mene i onima koji budu negdje daleko ispod mene.

Osmico, boli me kurac kakva ćeš biti, ja ću biti prava bitch!

Post je objavljen 01.01.2008. u 10:30 sati.