Sms-ovska prva mamina kitica.Lažem, prva je bila ova jedna i jedina od moje majčice."...koliko iglica ima bor,koliko zvijezda nebom šeće,toliko zdravlja,sreće i lijepih snova neka vam Godina Nova donese...".I ako nije kartolina sviđa mi se jedan mali detalj .Nije upučena samo meni,kao što to već biva,u jednini jednom fucking licu,već se radi o množini.Drago mi je da je sve kako treba,mada o tati radije nebih jer ako umre ja sam kriv.Moš mislit.Da,da to mi je sestra u facu skresala(saznah u efektu).Ali sad se volimo,naravno.Ta brat i sestra smo na koncu koja ima dvoje prekrasne dječice i po mom skromnom mišljenju,dobrog i poštenog muža.I tetu bi tu spomenuo.Ona se najviše od svih zauzela za moje skromno mjesečno plačanje.Nije joj krivo.To znam.Sada se sve promijenilo.Dva smo udaljena grada i nema prečestog viđanja.Ja vodim svoj život kako znam i umijem,a oni neka vode kako znaju odnosno kako su ih učili,dok su isto tako učili i njegovi djedovi,pradjedovi.Koji je to sistem.Uzmeš jednu država,isfuraš neki režim i šta sada.Moram nestati.M.ide na počiinak ,ipak radi,a mi do M.V.M.da začirimo i popijemo koju nek nam je vesela nova.A ja ču kao i uvijek da vas obavijestim o toku dana u Novoj 2008.Šteta što nije 2012.godina.Ta mi je fascinantna,mistična,izrečena.Ako nitko drugi onda barem Majama,meni i njemu i našem psu.:)
Jesam.Lijepa kitica,ali znaš da sam ja nostalgičar pa volim kartoline.Ah ta moderna vremena.Di im je samo kraj...to je moj sms upučen nakon čestitki mojoj majci,naravno.I šta čirili smo i pirili kod M.V.M.,gdje se igrom slučaja našla i M.koja je također dancala s nama all night long.Našao se tu i R.V.se u početku nije svidio jer zna da se janka.O bože,ni prvi ni zadnji.Koliko ih samo znam,a koliko sam ih tek znao.R.je s M.nešto huškao.Mislim da je M.cijelo maslo,jer joj se priseksalo,R.brijem da je obdaren,jer se M.nebi zapalila.Ali ipak mi nije jasno jel se doista između njih dogodilo.Poznavajući M.je.I nek je još jedan u nizu seksualnih iskustava.Nije na odmet.Zapravo uopšte nisam htio pisati o njima,al se prisjetih u maglici raznoraznih žestica i piva,ofkors.Došlo je vrijeme i V.da krene na posao.Jadan moj M.je na poslu već 2 sata.A znam da je sve to načinio za mene.TO neznam,to osiječam.I da,spuštamo se V. i ja nizbrdo,kad če moj mobitel da se oglasuje.U prvi mah sam mislio da je M.al me nebi zvao s nepoznatog broja.Javljam se ipak.Kad ono nitko drugi no G.A prije nego smo otišli čiriti u njihov stan baš sam ih spomenuo,kako ti ipak neki dragi ljudi fale.Jednostavno prošli ste brda doline zajedno.Zaljepljivanja = odljepljivanja - češće.Bili su to jednostavno trenuci koji su toliko dobri da ih jednostavno ne možeš zaboravit nikad.Možda nakratko spremit u koji folderić u mom već malo uronulom mozgu...al stane.Jedan je folder uvijek otvoren za lijepe uspomene.I da oni su upravo ispod moje zgrade.S...v...a...š...t...a...
Post je objavljen 01.01.2008. u 08:37 sati.