Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/fuxafelicity

Marketing

Svako dobro želim...



Zadnji je dan protekle godine...i htjela-ne htjela moja me nimalo simpatična narav tjera na to prokleto godišnje svođenje računa...a ja se samo nadam da neću ipak završiti u minusu...
Sve u svemu, godina je bila dobra...
(reče ona poput nekakvog prekaljenog enologa:D)

Da se ne lažemo, bilo je tu svega....Možda puno više nekakvih crnih i sivih tonova...
Ali nije Fuxi baš od jučer...zna da i to vrijedi..možda se ipak samo tuge broje.

Kad se osvrnem, a ne volim se baš osvrtati ako već ne moram, imala sam sreće.
Preživjela sam...što s obzirom na auto nesreću u 1.om mjesecu (zar je već prošlo godinu dana?!) i nije samo figurativno...smijala sam se....puno...i glasno....ljutila se, raspravljala žustro i do kraja..pjevala sam...dok me grlo nije napustilo...pila sam, odlicno papala i druzila se...natjecala i uzivala u tome...putovala sam i divila se...bila sam zaljubljena i voljela...jako i bez zadrške..vjerovala sam..bila puna nade...išlo me je..i u poslu i u društvu i u ljubavi...bila sam samouvjerena vladarica svoga svijeta...nije bilo toga što nisam mogla....i ničega me nije bilo strah.

S druge strane, gubila sam..i to je gubitak bio proporcionalan...što me je više išlo, samo bih više izgubila...ali to je valjda sastavni dio igre....
Gubila sam prijatelje, ljubavi, poslove, ponos, dane...
Bivala bih sama...iznevjerena...tužna i prazna..beznađe i apatija su me znali po prvom imenu..sasvim osobno...sve bi mi se gadilo i od svega bih zazirala..i nije bilo jadnije osobe od mene..utoliko sto ne bih imala volje biti ni ljuta...samo bih se bojala...svega i svih...
bila sam prosjak u moru dalekih i stranih ljudi koji su cinili moj svijet..

Ali ono bitno je da sam naucila..ne puno...ali par vrijednih stvari.
Većina ljudi ih je vjerojatno davno apsolvirala..Ali ja nikad nisam rekla da sam pretjerano inteligentna..dapače, u životnoj sam školi jedan od gorih đaka...i neke stvari me moraju barem tri puta udariti u glavu pa da shvatim da to stvarno jest tako. Ali ako što znači, ono što jednom konačno naučim, nikada ne zaboravljam.

1. Prijatelje možeš nabrojiti na prste jedne ruke i to ako si stvarno sretan.

2. Život, ljudski odnosi, posebno ljubav doista NE funkcioniraju po principu koliko daš toliko dobiješ, bez obzira koliko ti daš.

3. Tip sam ličnosti kojeg bih opisala kao 'nakačim se jako brzo' iliti 'ovisnički' (kategorizacija vrijedi samo interno, hvala). Zato znam da je odlično što nikada nisam prtljala s drogom. Kako bih se tek navukla na herion, ako se ovako navučem na neke ljude.

4. Kad ti se dogodi sranje, tvojom ili tuđom krivnjom, nebitno, većina ljudi će, uz obavezno likovanje i dizanje svoga jadnog ega, iz toga izvući samo jedan zaključak: HAHAHAHAH!!!
Doduše, ni taj ih mudri i dobronamjerni osjećaj radosti nad tuđom nevoljom ne može spasiti samih sebe. Pa se tješim.

5. Sve poslije treće kave za tebe i tvoju okolinu znači da se pretvaraš u hiperaktivnog manijaka (koji izgovara 90 riječi u sekundi ili šuti od straha jer ne moze stići izgovoriti svih 90) i ne radi to iako voliš buzz.
Drži se vina i pelina. To ti se nikad ne događa kad to piješ.

Bilježim se sa štovanjem.
Sve lijepo i dobro vam želim...
Neka vam i iduća godina bude prije svega zanimljiva i bogata...
Na kraju, to je ono bitno, zar ne?







Post je objavljen 31.12.2007. u 17:09 sati.