Marketing
Samo dio sam svemira
Vječnog traženja, nemira
Jedna duša ranjiva.
Slika govori tisuću riječi... Krik koji mi je obilježio cijelu 2007. godinu, daleko najgoru godinu u mom životu... Cijelu godinu, a najviše ovaj mjesec.
Sva je tuga svijeta u meni, a ja ne dam da me pobjedi...
Oduvijek mi je smetalo što ljudi cijene lažne vrijednosti. Neka ponašanja još mogu shvatiti jer se možda iza njih krije nesigurnost, ali način razmišljanja većine ljudi neću nikada shvatiti. Nemojte čekati da vam se dogodi nešto stvarno užasno da shvatite koliko vam netko ili nešto znači. Ne mora vam se dogoditi tragedija da se odlučite promijeniti na bolje.
Dođe mi da se predam kad oko sebe gledam
Imate samo jedan život, i nikada ne znate kada će završiti. Možda još danas... i možda nećete imati priliku ispričati se osobama koje ste povrijedili, makar možda niste htjeli... napraviti nešto što ste uvijek željeli, ali ste čekali pravi trenutak... reći nekome što osjećate, a niste se dosad usudili... Ne čuvaj nikada ništa za neke posebne prilike, svaki dan u tvom životu je poseban.
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću baš ja
Tko da zna
Nikada ne odustajte od svojih snova zbog malih prepreka. Vrijeme se vratit ne može, a često imamo samo jednu priliku. „Istinski život na zemlji znači utrošiti život u ono što traje duže od života!“ Ne dopustite si da vas pamte po lijepoj odjeći, po frizuri, autu kakvog ste imali, poslu koji ste radili... Neka vas pamte zbog vaše osobnosti, iskrenom osmijehu i dobrim djelima.
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori
Prije sam bila idealistica, ali sam zbog drugih potisnula svoje osjećaje i razmišljanja. Bojala sam se tuđih podsmijeha, neprihvaćanja... Ali više ne. Zašto bi svi morali biti isti!? Zašto bi svi morali imati hrpu prijatelja!? I zašto bi nas svi morali prihvaćati!? Više mi znači jedan iskreni prijatelj nego tisuću lažnih. Više mi znače osobe koje me prihvaćaju takvu kakva jesam, nego koji su uz mene samo kad im to odgovara. Uopće me ne boli ako me netko ne voli, a ni ne poznaje me dovoljno. I više me ne zanima ako netko kaže nešto loše o meni, uzalud troši riječi. Vi ste vrijedni samo morate prepoznati snagu u sebi...
Još uvijek slutim neku iskru zanosa
Stvarno mi često dođe da se zatvorim u sobu i plačem cijeli dan... Poželim da svemu dođe kraj... I muče me brojna pitanja bez odgovora. Ali što imam od toga!? Boli, jako boli, ali da li zato moram žaliti, a zaboraviti da je možda nekima stalo do mog života ako meni nije... „Nema života od sjećanja“... Gdje bi bio svijet kada bi svi posustali u svakoj životnoj kušnji... Što dalje idemo sve ćemo češće ostajati bez dragih osoba, ali naš život ide dalje. Mi se samo možemo potruditi da svima ostanemo u lijepom sjećanju i da osobe do kojih nam je stalo to i znaju.
Nije kraj kad pomisliš – kraj
svaki dan nosi nadu, svaka nada snage da
SRETNA VAM NOVA GODINA
I NEKA BUDE LJEPŠA OD OVE, STARE GODINE!
Post je objavljen 30.12.2007. u 21:58 sati.